Prije 30 godina 9. oktobra, pred sami kraj rata, u 34. godini života na Treskavici je poginuo legendarni komandant Zaim Imamović.
U završnim borbama koje je vodila Armija RBiH na deblokadi i povezivanju Sarajeva i Goražda koje su se vodile na Rogojskoj gredi posljednji put sklopio je oči hrabri komandant koji je tokom agresije na BiH bio ranjen šest puta.
Rođen je 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda. Oficirsku karijeru u JNA završio je činom kapetana prve klase, koju je napustio 8. aprila 1992. kada se priključio Teritorijalnoj odbrani.
Imamović se smatra jednim od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnoj bici koja se odigrala u rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti.
– Ukoliko se ne poduzmu navedene mjere, desit će se slijedeće: agresor će nastojati da Goražde dovede u situaciju u kojoj se sada nalazi Srebrenica. Poslije toga, pregrupisat će snage sa goraždanskog ratišta sa ciljem okupacije Trnova i ovladavanja komunikacijom Sarajevo – Trnovo – Foča, a dalje će se nastojati izvršiti presijecanje puta Konjic – Pazarić – Igman i ovladavanje Igmanom. Da bi se preduzimanjem ovih mjera spriječila zamisao agresora u ovoj fazi i učinio preokret, posebno na psihološkom planu, koji bi snage ARBiH poveo u značajne vojničke pobjede na širem prostoru RBiH – govorio je Imamović 1993. godine.
Sa svojom vojskom odbranio je svoje Goražde i Podrinje, a potom je nastavio dalje. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Feridom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu.
Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred vojskom Zaima Imamovića agresor je izgubio Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč.
Mezar Zaima Imamovića nalazi se u haremu Ali-pašine džamije, a posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.
U čast njemu kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi naziv Zaim Imamović.
