Osim rekordne inflacije, rekordno su pune i blagajne, a rekordne su i cijene gotovo svih proizvoda, prije svega naftnih derivata, koje generiraju spiralu poskupljenja.
Alen Jazić
Poskupljenja i inflacijski šokovi tresu svijet. Manje ili više poznati uzroci izazivaju negativne emocije za svakog potrošača, s tim da vlade poduzimaju neke korake na ublažavanju posljedica, prije svega osnovnih životnih namirnica.
Čini se da je tako širom planete, osim u Bosni i Hercegovini. U toj zemlji je puno vlada, ali nigdje mjera. Inflacija od 14,4 posto je zabilježila historijski maksimum. Paralelno s tim su u parlamentima padali prijedlozi o privremenom ukidanju ili smanjenju poreza na dodanu vrijednost (PDV), pa onda i akciza na gorivo.
Tako imamo sve same historijske momente. Pored rekordne inflacije, rekordno su pune državne blagajne, a rekordne su i cijene gotovo svih proizvoda. Na prvom mjestu su cijene naftnih derivata, koje generiraju spiralu poskupljenja. Kako to izgleda kroz prizmu brojki i šta utječe na cijenu litra motornog goriva?
Zakon o akcizama propisuje da se akciza na naftne derivate plaća po litru derivata na količinu utvrđenu pri temperaturi 15 stepeni Celzijusa i to: za dizel gorivo i ostala plinska ulja 0,30 konvertibilnih maraka [15 eurocenti]; petrolej (kerozin) 0,30 KM [15 eurocenti]; motorni benzin – bezolovni 0,35 KM [18 eurocenti]; motorni benzin 0,40 KM [20 eurocenti]; lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,45 KM [23 eurocenta]; biogoriva i biotečnosti 0,30 KM [15 eurocenti].
Državni propisi nalažu da se uračunavaju i naknade za puteve. Putarine, kao vrsta indirektnog poreza, plaća se kroz sljedeće iznose: 0,15 KM [7,5 eurocenti] po litru proizvoda i 0,25 KM [13 eurocenti] po litru proizvoda za izgradnju autoputeva i za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, od čega se 0,20 KM [10 eurocenti] odnosi na izgradnju autoputeva, a 0,05 KM [0,25 eurocenti] izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva. Putarina se ne plaća za petrolej (kerozin) i) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS).
Preduzeće koje vrši promet naftnih derivata sa sjedištem u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine je obveznik koji plaća taksu u iznosu 0,01 KM [0,05 eurocenti] po litru prodatog goriva po Zakonu o naftnim derivatima. Na zbir svega navedenog dolazi PDV od 17 posto.
Kase su pune
To su obaveze prema državi sve dok se vozilo još nalazi u fazi mirovanja. I da na izdvojenih 100 KM [državi ode od 47,8 do 49,2 maraka (u ovisnosti od vrste goriva). Na osnovu toga su ponuđeni i prvi rezultati prikupljenih sredstava, koji se usmjeravaju na finansiranje glomaznog bosanskohercegovačkog administrativnog aparata, sve do lokalne zajednice.
“Za prvih pet mjeseci 2022. godine je po osnovu PDV-a za naftne derivate naplaćeno 256.943.563,12 konvertibilnih maraka (131.361.739 eura), dok je za isti period prošle godine naplaćeno 160.463.300,99 konvertibilnih maraka (82.036.452 eura). Po osnovu akciza na naftu i naftne derivate je od januara do maja tekuće godine naplaćeno 201.618.008,35 konvertibilnih maraka (103.076.691 eura) što je više za 8.335.036 konvertibilnih maraka u odnosu na isti period prošle godine”, podaci su Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.
Kase su pune i za vlasti svih nivoa nema briga i besparice. Hvale se sa gotovo 38 posto više prikupljenih sredstava. Kada predstavnike vlasti pitate šta ostaje narodu ili građanima za utjehu i spas od velikih poskupljenja, stižu nemušti odgovori. Od onoga “nemamo jasno saznanje o akcizama, njihovoj ulozi i namjenama”, kako kažu državni parlamentarci; do “cijene i moguće zloupotrebe tretiraju inspekcijski organi i naplaćuju kazne za utvrđene propuste”, kako navode entitetski ministri.
I zaista, samo u jednom entitetu, Federaciji BiH, inspekcije su konstatovale zloupotrebu maloprodajnih cijena i marži, te su na osnovu toga izdale kaznene naloge u visini 1,3 miliona maraka (665.000 eura). Ali… I taj novac ide u ionako pune kase.
Rast cijena zbog rasta tražnje
Ostalo je da razložimo samu cijenu naftnih derivata kao robe. Ona se prvenstveno formira na osnovu berzanskih kretanja cijena. Na nabavnu cijenu pored dnevne berzanske kotacije bitan uticaj imaju i kretanja na tržištu, nestašice, sigurnosni kanali snabdijevanja, troškovi transporta, kurs američkog dolara… I onda još troškovi poslovanja, radna snaga, parafiskalni nameti lokalnih sredina.
O tome je na društvenim mrežama javnost pokušao upozoriti i profesor ekonomije Anto Domazet, čije su razmišljanje prenijeli i brojni mediji.
“Cijene nafte imaju svoju dinamiku, kao rezultat odnosa ponude i tražnje na realnom tržištu (commodity market) koje iznosi oko 100 miliona barela na dan, odnosno oko pet milijardi tona nafte u 2022. godini i tu su odnosi tražnje i ponude prilično usklađeni. Cijene derivata, prije svega dizela i benzina, ovisne su jednim dijelom o troškovima proizvodnje u kojima je dominantno utjecajna nafta, a zatim i troškovi složenih tehnoloških procesa njihove proizvodnje. Osim troškova, na njihove cijene utječe tražnja za derivatima, što znači da cijene derivata proizlaze iz specifičnosti njihovih tržišta, neovisno o cijeni nafte. Drugim riječima, cijene benzina i dizela rastu kao rezultat rasta tražnje”, smatra Domazet.
No, javnost i dalje ostaje zbunjena upoređujući cijene barela na svjetskim tržištima od prije nekoliko godina, kada je na osnovu njih cijena na bh. benzinskim pumpama bila 1,7 i sada kada je 3,7 konvertibilnih maraka. Pripisuju to želji za ekstra-profitom ili jednakim nepostojanjem senzibiliteta vlasnika pumpi, kada to isto ne nudi ni sama vlast. Duh nepovjerenja je napustio bocu, pa se naslućuje da se kalkulišu eventualne isplanirane kazne, koje su ostale na nivou ranijih godina.
‘Jesen će još više ogoliti društvenu zbilju’
“Privrednici imaju konkurenciju, s jedne strane, i žive od plasmana proizvoda i usluga, dok vlast nema taj problem i tako se i ponašaju. S druge strane, privrednik može samo do jedne granice povećati cene, dok ima kupce. Ne zaboravimo da proizvodnja trenutno ima i problem nedostatka radne snage. Nema radne snage, nema kupovne moći – rezultat je zaustavljanje aktivnosti. To znači još veći socijalni problem”, mišljenja je ekonomistkinja Svetlana Cenić.
Ona, kao i većina stručnjaka iz raznih oblasti, ne vidi brzu promjenu paradigme i izlaz iz začaranog kruga. Poslije ljeta, koji koliko-toliko nudi dozu razbibrige zbog dolaska brojnih turista i dijaspore, te nekog upumpavanja novca u kućne budžete, dolaze tmurniji dani.
“Jesen će još više ogoliti društvenu zbilju i anomalije. Ono što se može desiti je da, bez obzira na rast inflacije, prestane povećanje prihoda, jer će kupovna moć toliko pasti. Tek onda nastaje problem i za izdržavanja ovolikog administrativnog aparata”, upozorava Cenić.
Izbor za svakoga mora da postoji. Možda bi u ovome slučaju to mogla biti veća koncentracija na električna vozila? Ali, predstavnici vlasti još nisu ovladali ni adekvatnom terminologijom, pa takva vozila nazivaju “auti sa utikačem”. Da ne govorimo o strategiji i ozbiljnim pristupom sistemskom rješenju. Ipak, govorimo o zemlji u kojoj je do sada instalirano oko 200 mjesta – punjača za vozila i istovremeno mnogostruko većim brojem benzinskih stanica. Ko ne vjeruje, neka počne brojati po svom gradu… Ili da se još jednom vratimo na dio teksta o iznosima zarada za pumpadžije i državu?
IZVOR: AL JAZEERA
