Bjesomučna potraga za boolji životom i bogatstvom preko noći, bez truda i rada, nastavljena je i tokom prvih šest mjeseci ove godine. Dok pod teretom poskupljenja život većine građana postaje sve teži, stotine miliona KM ponovo su uložene u pokušaje da se predvidi pobjednik, broj golova ili žutih kartona na nekoj utakmici ili prepozna pobjednik utrke pasa ili konja.
Prema evidencijama Porezne uprave Federacije BiH, u periodu januar – juni 2025. godine, priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu 743.089.484 KM. Polugodišnji promet, u blagom je padu u odnosu na prvih šest mjeseci prošle godine, kada je on iznosio više od 800 miliona KM. Podsjetimo, građani FBiH su u 2024. godini prokockali basnoslovnih 1,6 milijardi KM.
Podaci po kantonima govore da najviše igrača na sreću imaju HNK, gdje je na igre na sreću potrošeno više od 149 miliona, zatim TK sa 132,9 i KS 122,9 miliona maraka. Prihod kladionica u SBK iznosio je 97,5, u ZDK 81,5, u USK 66,2, a u ZHK 45,1 miliona KM. Na dnu liste su najmanji i najsiromašniji – Kanton 10, Posavski i BPK Goražde u kojima je prokockano 29,3, 11,4, odnosno 6,6 miliona maraka.
U prvih pola godine ukupan iznos isplaćenih dobitaka je 637.093.219 KM, od čega je oporezovano samo 112.263.394 KM ili 17,62 posto, s obzirom da se na pojedinačne dobitke do 100 KM u FBiH i dalje ne plaća porez.
Pošast kockanja kod nas je sve više izraženija, kaže specijalista psihologije i osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki – KLOK iz Mostara, dr. Marko Romić. Dodaje da je lako shvatiti zašto u teškoj ekonomskoj situaciji sve veći broj građana ove zemlje izlaz vidi u igrama na sreću.
– Žednom čovjeku treba voda, gladnom treba kruh, onome koji nema treba novac. Naša kockarsko – kladioničarska industrija i naše vlasti su se dobro potrudili da naši ljudi, gladni i žedni, koji ne mogu sastaviti ni deset dana sa svojom plaćom, povjeruju u iluziju. Treba samo malo sreće i da ulože to što imaju i eto rahatluka, eto berićeta, bogatstva. Posebno je opasno što se to servira našoj djeci. Ona odrastaju u ambijentu u kojem im na svakom koraku, često poznate i vrlo uspješne osobe, poručuju s najvećih i najblještavijih reklama da je kockanje nešto dobro i pametno. Najveće reklame u našoj zemlji su reklame o kockanju, djeca se voze u autobusima koji su pretvoreni u pokretne reklame kladionica – kaže Romić za “Avaz”.
Poražavajućim smatra podatak da je na klađenje za pola godine potrošeno 743 miliona KM, jer je ekonomska situacija sve teža, a stanovnika ove zemlje sve manje.
– Ljudi odlaze masovno. U takvoj situaciji ispada da su nam najprofitabilnije tvrtke koje se bave kockom. Često razmišljam o djeci tih kockara, koja su svakodnevno izložena raznim oblicima nasilja, ne dobijaju ono što bi djeca trebala dobiti u obitelji – osjećaj sigurnosti, zaštite, topline obiteljskog doma. Ne ugrađuje im se samopoštovanje, samopouzdanje na odgovarajući način. U mnogim slučajevima ti se brakovi raspadnu i ta djeca bivaju uništena od onih koji su bili najpozvaniji da pomognu njihovom ukupnom razvoju – kaže dr. Romić.
