Malo ko u Visokom, ali i šire, nije čuo za Hajrudina Hadžimehmedagića (53), koji harmoniku svira samo jednom, i to lijevom rukom. Muzika je njegova najveća ljubav, a od svoje harmonike skoro da se i ne odvaja.
Ovaj penzionisani RVI bez desne je šake ostao pred sami kraj proteklog rata u BiH.
Ovih dana odmara se u Fojnici, a rado nam je ispričao svoju zanimljivu životnu priču.
– Harmoniku sam počeo svirati sa 12 godina i dobro sam zarađivao, a bio sam i najmlađi harmonikaš u kulturno-umjetničkom društvu u Visokom. Jednom sam kući donio 22 novčanice, popularne „crvenke“. Otac je otišao u kafanu gdje sam tada svirao i pitao da ih nisam kome ukrao, jer mi nije vjerovao da sam ih zaradio – priča Hajrudin.
Profesionalno se do rata bavio sviranjem harmonike, a kada je ostao bez šake, mislio je da više nikad neće moći zasvirati.
– Onda sam saznao da u Italiji jedna firma pravi harmonike za sviranje jednom rukom. Platio sam je 15.000 KM, od čega sam 60 posto novca dao ja, a ostalo su pomogli moji prijatelji. Danima i mjesecima sam, plačući, učio svirati jednom rukom. Sve ispočetka. Ali, trud se isplatio, vremenom sam se usavršio i mislim da u Evropi, osim mene, niko više ne svira jednom rukom, i to lijevom – ponosno kaže Hadžimehmedagić.
Harmonika mu je najveća ljubav, a uz svirku voli i zapjevati. Rado je viđen u svakom društvu, a on je, kako kaže, uvijek spreman na pjesmu i lijepo druženje. Svirao je s brojnim bh. muzičarima, a najdraži mu je nastup na dva koncerta legende sevdaha Safeta Isovića.
Hajrudin se prisjetio jedne od brojnih anegdota, kada mu je koreograf u KUD-u po imenu Gavro tražio da odsvira kompletnu koreografiju „Bosna“ bez greške, a ako to uradi, obećao je da će ga nositi od Pajtova Hana do Budoželja.
– Odsvirao sam i nosili su me 15 kilometara Vido ribar i Nenad kuhar – kaže on.
(Visokoin.com / Avaz)
