Prosječan rok u plaćanju obaveza dobavljačima ili izvršiocima usluga u Federaciji BiH (FBiH) bio je 170 dana, što je često prelazilo u nedogled, a toj “anomaliji” sada bi mogao doći kraj?!
Naime, kako bi se ubrzali tokovi novca, od 1. januara u FBiH stupio je novi Zakon o finansijskom poslovanju kojim su ustanovljeni striktni rokovi za plaćanje usluga, odnosno koji će doprinijeti smanjenju nelikvidnosti poduzeća.
Pored pravnih posljedica za zakašnjenje u izvršenju plaćanja, Zakon uređuje finansijsko poslovanje društava i javnih organa, te rokove izvršenja novčanih obaveza.
Kako je navdeno u Zakonu, poduzetnik je obvezan najkasnije u roku od 60 dana od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere finansijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti.
Nedonošenje mjera restrukturiranja kažnjava se novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 KM.
Smatra se da je poduzetnik nelikvidan ako kasni više od 30 dana sa isplatom plaće i pripadajućih obaveza državi (poreza i doprinosa) i ako kasni više od 60 dana u izvršenju jedne ili više kratkoročnih novčanih obveza, čiji iznos prelazi 20 posto od iznosa njegovih kratkoročnih obveza objavljenih u godišnjem finansijskom izvještaju za proteklu finansijsku godinu.
Novina je, također, da inspektori Porezne uprave mogu kazniti dužnika koji krši rokove plaćanja. Tako je predviđena kazna za pravni subjekt u slučaju da kasni sa plaćanjima između 5.000 i 15.000 KM, a odgovorna osoba u pravnom subjektu kaznit će se kaznom između 1.500 i 3.000 KM.
Pored toga, Zakon nameće obavezu da se, ukoliko se ne izvrši naplata potraživanja u propisanom roku, obračuna zatezna kamata i naknada u visini 100 KM.
Kako je navedeno u Članu 11 pomenutog Zakona, rok za izvršenje novčane obaveze počinje teći od dana kada je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, te dana kada je povjerilac uspunio svoju obavezu.
Ako dužnik zakasni sa izvršenjem novčane obaveze, tada duguje povjeriocu, pored glavnice, i kamate za kašnjenje sa plaćanjem.
Zakon o finansijskom poslovanju odnosi se na sve pravne osobe koje obavljaju djelatnosti s ciljem ostvarenja dobiti, a u skladu s propisima o privrednim društvima, kao i fizičke osobe koja samostalno obavljaju privrednu djelatnost.
