Holandske snage su 12. jula znale šta će se desiti sa muškarcima iz Srebrenice i uprkos tome oni su pomogli Vojsci Republike Srpske da ih odvoje, kaže u intervjuu za Deutsche Welle ekspertica za međunarodno pravo Erika de Wet govoreći o nedavnoj presudi holandskog suda.
Prema njenim riječima, specifičnost ove presude je u tome što ona ne tretira ulogu Ujedinjenih naroda, a i sve ranije tužbe protiv UN-a su neuspjele. U ovom slučaju, osuđena je Holandija koja je u jednom trenutku prekinula komandni lanac UNPROFOR-a i odlučila da zaštiti svoje vojnike.
“Sud se ne može baviti tužbama protiv UN-a. Međutim, u jednom trenutku je misija prekinuta. Holandska vlada je odlučila zaštititi svoje vojnike i povući ih iz BiH, jer su bosanski Srbi napredovali u svojim ofanzivama. Od tog trenutka su holandski vojnici i njihovi komandanti imali „efektivnu kontrolu”, kako se kaže u međunarodnom pravu. Oni su samostalno vršili kontrolu u bazi UN-a odakle su kasnije transportovane ubijene bošnjačke izbjeglice”, kaže De Wet.
Ona ističe da je presuda utvrdila da su holandski vojnici znali šta čeka bošnjačke muškarace koje su predali iz bazi i to od 12. jula 1995. godine.
“Ne može se dokazati da su prije tog datuma znali šta se tačno događa i da će autobusi biti zaustavljeni i iz njih izdvojene osobe. Ali, nakon 12. jula je to bilo jasno. Narednog dana, dakle 13. jula, srpske snage su ušle u bazu i počele odvajati muškarce od žena i trpati ih u autobuse, čemu su doprinijeli i holandski vojnici. Oni su izbjeglice na taj način „organizovali” tako da bosanskim Srbima bude lakše da odvoje muškarce od žena. Sud je ustvrdio da holandski vojnici to nisu smjeli uraditi. Drugo: holandski vojnici su trebali informisati muškarce o njihovim mogućim sudbinama ako uđu u te autobuse”, pojašnjava ona.
Sud je to okrakterizirao kao kršenje međunarodnog prava, Evropske konvencije za ljudska prava i Međunarodnog pakta za građanska i politička prava. De Wet zaključuje da UN kao i skoro sve međunarodne organizacije pred nacionalnim sudovima imaju imunitet.
“Za to dijelom postoje dobri razlozi jer UN nekada radi u državama u kojim je situacija veoma teška. UN se također boji ucjene i toga da svoj posao ne može slobodno obavljati. Ali, sve u svemu, mora se reći da je UN, kada su u pitanju njegove obaveze o zaštiti ljudi, regulisane međunarodnim pravom, veoma suzdržan. Kada je riječ o presudi o Srebrenici, ona je poseban slučaj jer tada komandni lanac UN-a više nije postojao”, istakla je ova profesorica za međunarodno i komparativno pravo na Univerzitetu Pretroria.
