“I tako nastaje još jedna od političkih anomalija na ovim prostorima, gdje je moguće, najjednostavnije rečeno, biti dobar s kim god treba biti dobar i to sve radi partikularnih političkih interesa, bez brige za širu političku sliku.”
“Nedoličan, amoralan i sebičan potez Dragana Čovića: Što će reći njegovi zaštitnici u Zagrebu?”, naslov je teksta koji je objavljen u zagrebačkom Jutarnjem listu.
“Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH “vožd” tamošnjeg HDZ-a Dragan Čović stao je uz bok Miloradu Dodiku i glasao protiv Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Taj zakon najviše žulja Dodika i Vučića koji odbacuju genocid počinjen u Srebrenici, a sada im, eto, besramno suflira i prvi Hrvat BiH Dragan Čović, koji je pod starateljstvom ovdašnjeg, domicilnog HDZ-a, Andreja Plenkovića i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Je li to i njihov stav?
Uz to što je to nedoličan i amoralan potez, učinjen očito zbog izbornog zakona kako bi Čović sebi osigurao vječno mjesto u Predsjedništvu BiH, ovo je i pitanje za Banske dvore i Pantovčak”, stoji u uvodu teksta Jutarnjeg lista.
Ovu temu obradio je i portal Index.hr, čiji tekst pod naslovom, “Plenkovićev čovjek u BiH stao na stranu velikosrpske politike“, prenosimo u nastavku:
“Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović, ujedno i predsjednik HDZ-a BiH, na sjednici te skupštine glasao je protiv zabrane negiranja genocida u Srebrenici.
Drugim riječima, podržao je politiku Milorada Dodika.
ZABRANI NEGIRANJA GENOCIDA PROTIVI SE KLUB SRPSKOG NARODA I – HDZ BIH
Radi se o zaključku Kluba srpskog naroda u kojem se traži da “oni koji su kreirali Inzkovu odluku o zabrani negiranja genocida istu i ponište”. Uz Srbe i Čovića, za ovaj zaključak su glasali i HDZ-ovi delegati u Domu naroda Marina Pendeš i Lidija Bradara.
S obzirom na to da su protiv glasali svi politički predstavnici Bošnjaka, kao i Zlatko Miletić, zaključak nije usvojen bez entitetske većine pa je otišao na usuglašavanje.
ŠTA JE ZAPRAVO INZKOVA ZABRANA NEGIRANJA GENOCIDA?
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko nešto prije svog odlaska iz BiH, u julu ove godine, nametnuo je izmjene Kaznenog zakona te zemlje, kojima se zabranjuje i zatvorom sankcionira nijekanje ratnih zločina, uključujući genocid u Srebrenici.
Novoproglašenim Zakonom o izmjenama Kaznenog zakona BiH ubuduće će kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine prijetiti svima koji javno potaknu na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili pripadnika neke skupine s obzirom na njihovu rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, a jednom od izmjena izrijekom je propisano kažnjavanje onih koji niječu ratne zločine.
Kaznenim djelom u BiH postat će i distribuiranje propagandnog materijala kojim se niječu ratni zločini, za što će biti propisana kazna od najmanje jedne do tri godine zatvora.
Za dodjelu bilo kakvih priznanja ili privilegija osobama pravomoćno osuđenim za ratne zločine odgovornima prijeti kazna od najmanje tri godine zatvora, a odnosi se na dužnosnike u tijelima vlasti koja bi iz svog budžeta finansirala provedbu takvih protuzakonitih odluka.
DODIK BI PRIJE U ZATVOR NEGO PRIZNAO GENOCID
Naravno, tako nešto se Dodiku, koji opetovano negira genocid u Srebrenici, nije svidjelo.
“Apsolutno bih prije birao da idem u zatvor nego što bih priznao nešto što se nije dogodilo, a to je navodni genocid u Srebrenici. Ta priča o navodnom genocidu postala je aktualna 2002. godine, sedam godina nakon događaja. Odjednom se sve oko toga aktualizira i ‘sada se sve zna’. Istina je jedna, da genocida nije bilo”, kazao je Dodik za beogradski list Srpski telegraf još u avgustu ove godine.
Po ovom pitanju, a i po mnogim drugim pitanjima, on je podršku našao u – Draganu Čoviću.
ČOVIĆ JE PLENKOVIĆEV ČOVJEK ZA BIH
Osim političkog razumijevanja, očito su tu prisutni i dobri privatni odnosi pa recimo tako i da je među Čovićevim gostima na rođendanu kod Mostara bio i Milorad Dodik, koji je došao helikopterom.
Našao se tu i hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman, što opet ne treba čuditi, ako zbog ičega, onda zbog notorne činjenice da je Čović ustvari Plenkovićev čovjek za BiH.
Često se nalaze Plenković i Čović, pa se tako bilježi sastanak početkom studenoga kad su razgovarali o reformi izbornog zakonodavstva u BiH, pri čemu je Plenković naglasio da je pitanje položaja Hrvata u BiH tema od vitalnog hrvatskog interesa.
Našli su se oni i u julu ove godine, kad su opet pričali, a o čemu drugome nego o – stanju u BiH. Ponovio je Plenković da je pitanje položaja Hrvata u BiH tema od vitalnog hrvatskog interesa, a Čović je naglasio važnost trenutnih reformskih procesa za europski put i unutarnju stabilnost i razvoj BiH.
PLENKOVIĆ ZVAO ČOVIĆA NA OTVARANJE PELJEŠKOG MOSTA
Recimo tako i da je Plenković zvao Dragana Čovića i na svečanost otvaranja Pelješkog mosta, ali ne i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.
Čović je tamo dao i prigodnu izjavu, rekavši da se ne boji da će Neum ostati bez turista zbog Pelješkog mosta.
I tako nastaje još jedna od političkih anomalija na ovim prostorima, gdje je moguće, najjednostavnije rečeno, biti dobar s kim god treba biti dobar i to sve radi partikularnih političkih interesa, bez brige za širu političku sliku.
TRIFUNOVIĆ: ČOVIĆ JE BIVŠI PARTIJSKI FUNKCIONER, ON NEMA NIKAKVE MORALNE PREPREKE PODRŽATI DODIKA
Čuli smo se s urednikom portala Buka Aleksandrom Trifunovićem, kojega smo pitali više o ovom političkom spoju Čovića i Dodika.
“Prvo i osnovno je da on podržava Milorada Dodika, a poluge vlasti i kontrola moći koju ovaj dvojac drži u rukama jesu zalog njihova političkog postojanja. Oni ne samo da kontroliraju teritorij na kojem su praktički pobjednici nego kontroliraju gotovo cijelu BiH. Oni su u stanju blokirati cijelu zemlju dok im se želje ne ispune. Čović je bivši partijski funkcioner, on nema nikakve ideološke ili moralne prepreke da podrži Dodika u bilo čemu, tako i u ovom odnosu pokazuje zajedništvo s politikom Dodika. A to što ta politika u dobrom dijelu slavi zločine, pa i one nad Hrvatima, kolateralna je šteta današnjeg političkog djelovanja HDZ-a u BiH”, rekao je Trifunović.
Istaknuo je zanimljiv primjer.
“Evo imate specifičnu situaciju, Čović je često u Banjaluci, a rijetko posjeti biskupa Franju Komaricu, koji je glavni pobornik povratka Hrvata i stalni kritičar vlasti Republike Srpske zbog nepostojanja uvjeta za njihov povratak. Ali, Čovića brinu Hrvati koji mu mogu donijeti političku pobjedu, dok ga Hrvati u Republici Srpskoj ne zanimaju”, govori Trifunović.
“Slično je s Dodikom. Srbi nisu imali konstitucionalnost u kantonima Drvar ili Grahovo, gdje su većina, i to odlukom HDZ-a. Ali takvi Srbi njih ne zanimaju, nego samo oni koji se nalaze tamo gdje im mogu ostvariti političku pobjedu. To je shizofreno”, pojasnio je.
“NE ZABORAVITE, RADI SE O EKSTREMNO BOGATIM LJUDIMA”
Naveo je primjer Bleiburga i Jasenovca.
“Dodik uz obljetnicu Jasenovca, gdje su Srbi stradali, organizira spomen-događanje, tu su pozvani svi političari, ambasadori, većina se odazove, ne znam je li ikad pozvao Dragana Čovića, svakako, on se nikad nije pojavio. A Dodik je rekao novinarki da Čović zato ide u Bleiburg i da on tu ne vidi problem”, govori nam.
“Eto, pogledajte to. To je suluda korelacija. Kao, nama Jasenovac, njima Bleiburg. A ta dva događaja se ne bi trebala povezivati. To vam govori o suludosti odnosa. No, njih to ne zanima, oni imaju svoju tehnokratsku koaliciju”, kazao je.
Dodaje kako tu nema mnogo izbora.
“U BiH su izbori svetinja. Taj postizborni plijen je jedini način BiH demokracije. Oni se onda kunu u izborni rezultat, u volju naroda. A dio naroda bježi. Bosna i Hercegovina je zemlja iz koje se bježi u zemlje EU, SAD, Kanadu, i to glavom bez obzira… No, oni misle da je njihova politika najbolja i da narod štite. A štite samo sebe. Ne zaboravite, radi se o ekstremno bogatim ljudima, njima je politika način stjecanja osobnih dobitaka”, napomenuo je Trifunović.
ŠARČEVIĆ: U BIH SE ZLOČINCI SLAVE
Čuli smo se i s aktivistom i glavnim urednikom portala Prometej Franjom Šarčevićem, inače višim asistentom na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.
“Prema presudama međunarodnih sudova, u Srebrenici je u ljeto 1995. počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom, a odgovorni za taj zločin, čiji je cilj bio istrebljenje jednog naroda, su političke i vojne strukture tadašnje Republike Srpske. Današnji mainstream u Republici Srpskoj i Srbiji uglavnom nema problem da ubojstvo 8 tisuća muškaraca nazove strašnim zločinom, masakrom i sličnim terminima, ali ne pristaju na kvalifikaciju tog zločina kao genocida. Da stvar bude gora, otvoreno se, s najviših instanci, veličaju osuđeni ratni zločinci poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su upravo i tvorci Republike Srpske”, govori Šarčević.
Dodaje da se u Bosni i Hercegovini odavno traži zakonska zabrana negiranja genocida, preciznije: zakonska zabrana negiranja kvalifikacije zločina u Srebrenici kao genocida.
“Bez obzira na to što, na primjer, ja smatram, po svemu što znam i spreman sam to uvijek argumentirati, da Karadžić-Mladićeva politika jest počinila zločin genocida – i ne samo u Srebrenici nego i diljem Bosne i Hercegovine, posebno u Prijedoru, možda bi u nekom svijetu i po nekoj logici zabrana tog tipa mogla biti problematična. Međutim, u stanju u kojem se nalazi bosanskohercegovačko društvo, u kojem se zločinci slave, a isti zločini čas slave, čas negiraju i u kojem se ne negiranje genocida u praksi često pretvara u njegovo slavljenje, ne mogu imati ništa protiv takve zakonske intervencije u govoru i praksi”, napominje.
ČOVIĆ JE NA OBLJETNICI SREBRENICE GOVORIO O GENOCIDU
“Valentin Inzko, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, nekoliko dana prije svog odlaska iz BiH – u kojoj je boravio više od 12 godina – donio je zakon o zabrani negiranja ratnih zločina, koji se odmah pročitao i preveo u zabranu negiranja genocida, iako se odnosi na sve ratne zločine, pa i one koje su Armija BiH ili HVO počinili nad Srbima, Armija BiH nad Hrvatima ili HVO nad Bošnjacima, što se sve – nažalost – itekako relativizira. Milorad Dodik i drugi političari iz Republike Srpske odbacuju taj zakon, definiraju ga kao nedozvoljeni pritisak međunarodne zajednice na Srbe i time dolazimo do posljednje sjednice državnog Doma naroda”, kaže.
Dotaknuo se i HDZ-a.
“Dragan Čović i njegov HDZ nemaju problem da genocid u Srebrenici nazovu pravim imenom: i ove godine, kao i proteklih, Čović je osobno 11. srpnja govorio o tom zločinu kao o genocidu. Međutim, zbog njegovog strateškog saveza sa srpskom politikom i Dodikom i zbog, s aspekta hrvatskih interesa, samoubilačke politike, čiju će cijenu, kao i do sada, najviše plaćati bosanskohercegovački Hrvati, odlučio se glasati protiv Inzkovog zakona i time dodatno zatrovati bošnjačko-hrvatske odnose u BiH, koji nisu bili gori od rata 1993.”, rekao je.
“HDZ BIH JE VELIKA NESREĆA ZA HRVATSKI NAROD”
“HDZ je to uradio iz prostog čina solidarnosti sa svojim političkim partnerima, međutim: ništa ih ne opravdava jer se ničim ne može opravdati solidarnost s onima koji negiraju presude relevantnih sudova i slave ratne zločince. Uostalom, ni sam Čović i stranka koju vodi nikada se nisu odrekli zločina iz 1993. i 1994. iza kojih je stajala politička i vojna struktura Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, rekao je.
Kaže da taj potez HDZ-a dolazi u veoma nezgodnom trenutku u Bosni i Hercegovini.
“Posebno to vrijedi za Hrvate u BiH, kojima se bošnjački nacionalisti (SDA, druge stranke, mediji) vrlo otvoreno i programatski prijete da će izgubiti status konstitutivnog naroda i da će na izborima 2022. biti preglasani i politički eliminirani time što će se slučaj Komšić spustiti na sve moguće nivoe vlasti. Time se još jednom pokazalo da je HDZ BiH velika nesreća za hrvatski narod i da upravo on svojim djelovanjem, osim što korupcijom i kriminalnom iznutra razara hrvatsko stanovništvo, daje najveće gorivo onima kojima smeta ideja Hrvata kao ravnopravnog naroda u BiH”, dodao je.
“Prvi korak u mogućem izlječenju našeg društva i izgradnji koliko-toliko održive države bio bi relaksacija odnosa između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Potezi koji se povlače u zadnjem periodu s obiju strana, koji su ispunjeni mržnjom, ignorancijom ili inatom, idu u potpuno suprotnom smjeru. Ovom društvu potrebna je temeljita promjena paradigme i potpuno čišćenje od zabluda, zala i podvala HDZ-ovštine, SDA-ovštine i komšićizma”, zaključio je Šarčević u tekstu portala Index.hr.
O ovoj temi pisala je i Slobodna Dalmacija u tekstu “Gdje im je obraz: Dragan Čović i šačica njegovih hadezeovaca pokušali su zajedno s Dodikom i njegovom mladićevsko-karadžićevskom subraćom ozakoniti potpunu slobodu negiranja četničkih pokolja u BiH!“:
“Nedavno se na novinara i pisca Borisa Dežulovića na našoj folklorno-domoljubnoj sceni digla pravednička kuka i motika zbog njegova teksta o dugogodišnjoj podmukloj instrumentalizaciji vukovarskih žrtava i naslova kojim je razobličio tu paradnu političku prijetvornost.
Šef HDZ-a BiH Dragan Čović je sa svojim stranačkim kolegama jučer u parlamentu susjedne nam države zajedno s velikosrpskom družinom Milorada Dodika pravednički glasao za suspenziju zakonske zabrane negiranja ratnih zločina u BiH, uključujući i genocid u Srebrenici. Na ovoga se političkog velikana nitko iz prilično gustih redova hrvatskih domoljuba, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, još nije džilitnuo ni najmanjom kritikom, a kamoli političkom osudom. Mudro šute i Zoran Milanović i Andrej Plenković, Čovićevi sudrugovi, kao i svi drugi inače više nego ljuti branitelji dostojanstva nevinih vukovarskih i drugih četničkih žrtava.
Ponavljamo: Dragan Čović i šačica njegovih hadezeovaca, navodno jedini legitimni predstavnici svih certificiranih Hrvata u BiH, pokušali su zajedno s Miloradom Dodikom i njegovom mladićevsko-karadžićevskom subraćom ozakoniti potpunu slobodu negiranja četničkih i drugih ratnih pokolja u BiH koju je svojom odlukom o prijetnji zatvorskom kaznom prije nekoliko mjeseci zapriječio visoki predstavnik međunarodne zajednice.
Poništenje Inzkove odluke o zabrani negiranja genocida i drugih ratnih zločina zasad u BiH nije prošlo jer za njega ovaj put nije bilo dovoljne entitetske većine. No, novo savezništvo bosanskih Srba i ‘hercegbosanskih’ Hrvata u borbi za pravo na slobodno pišanje po grobovima i masovnim grobnicama, silovanima i sakatima, poklanima i iskorijenjenima bez sumnje će se nastaviti. U ratu u Bosni i Hercegovini tek je oko 100 tisuća ubijenih, a samo u Srebrenici je smaknuto oko 8000 golorukih i vezanih: nije to ni blizu našem Vukovaru, ni našoj Ovčari.
Kažu brojni đavolji odvjetnici prijetvornoga HDZ-ovog kreza Dragana Čovića da njemu i njegovoj partiji zapravo nije do vrijeđanja žrtava Srebrenice i drugih pobijenih iz bezbrojnih četničkih jama, nego samo do toga da se ospori nešto što trenutno najviše odgovara bošnjačkoj strani. Što Dragan Čović i njegovi onda nisu i protiv sunca koje u BiH najviše grije Bošnjake, pošto ih najviše i ima? Što nisu i protiv kiše koja im zalijeva njive; protiv fotosinteze koja im također mahom paše? Zabrana negiranja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca civilizacijski je standard koji svuda na svijetu jednako štiti istinu i sve moralne, savjesne i dobronamjerne ljude bez obzira na naciju, a ne odgovara samo političkim smutljivcima, sitnim trgovcima i konjokradicama, te onima posve krvavih savjesti i ruku.
Zašto Dragan Čović 26 godina nakon genocida u Srebrenici među simbolično odgovorne za taj nepojamni zločin, i među one koji diljem BiH dižu znamenje u slavu Mladića, Karadžića i Draže Mihailovića, naknadno nasilno gura i Hrvate? Odgovor je jasan svakome tko misli svojom glavom: samo radi sasvim privatnoga političkoga i materijalnog ćara. I radi tome sukladnoga interesnoga savezništva sa svojim političkim parnjakom iz redova bosanskih Srba, kabadahijom na Putinovu daljinskom upravljaču.
Da u hrvatskome narodu postoji i jedan promil istinske nacionalne svijesti, domoljublja i moralne tankoćutnosti u odnosu na ono što se pozerski demonstrira u također jasne profiterske svrhe, Dragan Čović bio bi nakon ovoga ritualnog pišanja po desecima tisuća četničkih žrtava ritualno smijenjen i iz svake hrvatske politike prognan govnjivom motkom, za sva vremena”, piše Davor Krile za Slobodnu Dalmaciju.
