Pripadnik selefijskog pokreta Ibrahim Delić kaže da su ga znatiželja i solidarnost iz sela Gornja Bočinja kod Maglaja odveli u Siriju u ljeto 2013. godine, zbog čega mu se danas sudi za priključivanje terorističkim jedinicama.
Piše: Amer Jahić/BIRN BiH Sarajevo
Delić je u januaru napunio 45 godina, teški je invalid i kreće se pomoću štaka. Za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) BiH kaže da se njegov život promijenio 1992. godine. U vrijeme rata u BiH živio je na području Željeznog Polja kod Žepča sa ocem i majkom. Porodica je prakticirala tradicionalni bosanski islam, a Delić o vjeri nije mnogo znao.
Sa 24 godine se priključio lokalnoj jedinici Armije BiH, a u jesen 1992., na područje na kojem je živio dolazi grupa stranih boraca – mudžahedina. Počeli su se družiti, zajedno odlaziti u borbe i Delić je prihvatio njihov način prakticiranja islama, odnosno selefijski pravac.
“Ja bi rekao da smo shvatili pravo islam, da smo prihvatili pravo islam. Uključili se pravo u te islamske propise, hajde da tako nazovem”, objašnjava Delić.
U ratu je postao moralista svoje jedinice i jedan od komandira.
“U vjeri nema razdvajanja. Onaj ko je moralista, on drži predavanja i vodi akcije”, pojašnjava on i dodaje da je dva puta ranjavan.
Vjerska predavanja
Nakon rata Delić drži predavanja o vjeri, obilazeći mjesta po BiH, sve do 2002. godine, kada kupuje kuću u Gornjoj Bočinji i nabavlja stado ovaca. Tri godine poslije sa suprugom i djecom odlazi u Damask, glavni grad Sirije, kako bi studirao. Ali ne ostaju dugo. U Gornju Bočinju se vraćaju poslije godinu, jer je Delić uvidio, kako kaže, “da se neće dobro završiti”.
Rat u Siriji počinje u proljeće 2011. između snaga vlade predsjednika Bashar al-Ashada i pobunjenika koji njegovu vladajuću stranku nastoje svrgnuti sa vlasti. Izvještaje iz Sirije Delić je pratio putem interneta i televizije. Potresli su ga, objašnjava, zločini koje je vidio u medijima.
“Mene je najviše pogodilo kada sam vidio na internetu djecu kako ubijaju, žene, kako ljude ubijaju, kako ih pate. Proletjela mi Bosna, taj bosanski rat. I ja sam znao da se ne mogu boriti. Ja sam htio da vidim, makar da se pojavim, da sa tim ljudima se solidarišem”, pojašnjava on.
Za vrijeme sukoba u Siriji jača uticaj grupa poput Islamske države i Nusra fronta, a koje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija u maju 2013. stavlja na listu terorističkih organizacija. Ovim terorističkim organizacijama se priključuju ljudi iz cijelog svijeta, a prvi odlazak iz BiH registrovan je 2012. godine.
Prema podacima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), na sirijskom ratištu je boravilo oko 200 osoba iz BiH, a masovni odlasci dogodili su se 2013. godine, kada i Delić dolazi.
“Ja nisam htio ići kao vojnik, jer nisam sposoban bio, 90 posto sam invalid bio već”, kaže on.
Prije nego će otići, Delić je održao hutbu o stanju u Siriji i džihadu. Objavljena je na društvenoj mreži YouTube u junu 2013. godine.
“Džihad ostaje do sudnjeg dana. Idite ljudi, propustićete voz, pogotovo braća koja su u Bosni propustila vozova, vagona dosta. Idite braćo, borite se… Ne znam ko je vidio, braćo, džihad i ljepotu džihada i ko je naučio mirisat barut, željezo kada izađe na onu liniju, osvoji, pa ono od vrućeg oružja, ono braćo miriše. Nekom smrdi, meni miriše. A da ne govorimo o ljepoti slave pobjede”, govori Delić u ovoj hutbi.
Boravak u Siriji
Krajem jula 2013. sa još dvojicom prijatelja Delić kreće za Siriju, dok supruga i djeca ostaju kući. Sa sarajevskog aerodroma su poletjeli za Istanbul. Dodaje kako su svi znali gdje idu i smatra kako u to vrijeme odlazak u Siriju nije bio zabranjen i da je “Amerika je tada bila protiv Bašar al-Asada”.
Ubrzo su stigli na tursko-sirijsku granicu, gdje je bilo mnogo izbjeglica iz Sirije. Upečatljiv mu je bio dječak iz grada Hama.
“Nije imao šta obući. Ja sam ga uzeo i to mi je bio najdraži moj potez ili gest ili djelo. Uzeo sam ga, odveo sam ga u neku prodavnicu i obukao sam ga. Vidio sam u njegovima očima tu radost”, prisjeća se.
Po prelasku granice, Delić dolazi u jedan od kampova sa izbjeglicama, a odatle u manju kasarnu.
“Samo se javiš u kasarnu ili na ulicu ili nekom privatno odeš u kuću. I ja sam se javio u kasarnu, tu je već bilo nekih Bosanaca”, dodaje on.
Bosanci i Arapi koji su, kako kaže, čuli za njega, prilaze mu i odlaze skupa do sjedišta jedinice u gradu Haritan.
“U toj jedinici bilo je izmiješanih ljudi, Čečena i tako… Došao sam tamo, neki ‘Komandosi’ se zovu. Nisam htio da potpišem ni ja ni moji iz Maglaja, da potpišemo uopće da ćemo biti u toj jedinici”, kaže Delić.
On tvrdi da sa tom jedinicom ništa nije imao, osim što je kod njih jeo i spavao. Priča da je vrijeme provodio obilazeći gradove, a deset do 15 dana po dolasku, održao je i hutbu za Bajram.
“Allah voli one koji se bore kao bedemi čvrsti… Nema razilaženja na ovom putu braćo. Na ovom putu gore je ko se raziđe, nego kada se raziđe u miru. Kada vas neko pozove da mu pomognete u vjeri, vi ste dužni da se odazovete. Oni koji se nisu odazvali, ne znaju kakvo je stanje u Siriji“, rekao je tada Delić.
Za BIRN Delić kaže da je nastojao ljude iz BiH okupiti u jednu jedinicu. Procjenjuje da je u vrijeme dok je on boravio državljana BiH bilo između 70 i 90, uglavnom mlađih momaka.
“Htio sam da te Bosance koji su tamo otišli da ih ujedinim u jednu jedinicu da se čuvaju, jer sam vidio da ih neke jedinice izdaju”, pojašnjava Delić.
Sredinom augusta 2013. Delić je otišao u grad Azaz u Sriji, u kojem boravio do povratka u BiH. Kaže da je tamo držao vjerska predavanja vojnicima.
Kući se vratio početkom septembra, i kako za BIRN tvrdi, u Siriji je vidio “neorganizovani džihad”, kao i “neslogu među muslimanima kada je u pitanju odbrana”.
“Neće niko nikog da sluša i svako ima svoje neko mišljenje. On je najpametniji i tako sebi borbu u glavi u mentalnom sklopu formirao da može ići kada hoće, vratiti se kada hoće. To se meni pogotovo nije sviđalo, jer mi smo u Bosni naučili drugačije”, pojašnjava on i dodaje kako nije do kraja uspio državljane BiH spojiti u jednu jedinicu.
Hapšenje i suđenje
BiH je u ljeto 2014. godine izmijenila Krivični zakon i uvela nova djela kojim se tretiraju odlasci na strana ratišta.
Delić je uhapšen u septembru 2014. godine u akciji “Damask” skupa s većim brojem članova selefijske zajednice i optužen je po novom zakonu. Prilikom hapšenja, istražioci Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su u njegovoj kući pronašli pušku za koju nije imao dozvolu i deset bombi.
On kaže da su bombe već bile u kući kada je doselio i da nije znao šta će sa njima, pa ih je ostavio, dok je pušku držao radi ovaca jer u okolnoj šumi ima medvjeda i vukova.
Deliću, koji se brani sa slobode, u toku je suđenje.
On očekuje da će biti oslobođen. Svoje ubjeđenje zasniva na tvrdnji da se nije priključio niti jednoj jedinici koja je proglašena terorističkom i činjenici da je krivično djelo uvedeno nakon njegovog povratka iz Sirije.
“Ja da sam neka prijetnja po državu, po mir, po društvo, to nije istina”, kaže Ibrahim.
