Fudbaler LA Galaksija Zlatan Ibrahimović prisjeća se kako je kao dječak stalno išao kod majke da jede, zašto je krao bicikle i zbog čega i dalje voli “geto”. Ibrahimović je za ESPN pričao o svom djetinjstvu i tome kako je išao od jednog do drugog roditelja.
“Moja majka je bila čistačica, otac je radio na održavanju zgrada. Nisu uvijek bili tu jer su morali da rade i vode računa o novcu. Živio sam kod oca i trčao kod majke da jedem i onda se ona žalila da jedem za četvoro pa me je izbacila i nije mi bilo dozvoljeno da jedem sve i svašta”, rekao je Ibrahimović prenosi ESPN.
Kod oca je u frižideru bilo piva, mlijeka, hljeba i putera.
“To je bio doručak, ručak i večera kad bih bio kod oca, ali je davao sve od sebe da bih imao dobro djetinjstvo i zahvalan sam mu na tome jer bolje od toga nismo imali”, kaže Ibra koji objašnjava da je svoj karakter izgradio i prije fudbala.
“Došao sam iz kraja koji nije bio bogat, ljudi to zovu ‘geto’, ja zovem ‘raj’ jer se osjećam kao kod kuće. Tamo mogu da budem ja čak i sada. Ne tražite poštovanje, borite se za njega. Morate da se borite za sebe i da budete dominantni. Fudbal je bio samo stvar koju sam volio da radim”, kaže Ibra i odgovara na pitanje zašto je za njega geto bio raj.
“Bio sam slobodan, živjeli smo u zgradama sa mnogo stanova jedni pored drugih sa velikim dvorištem. Kad god ste htjeli, izašli biste napolje da se igrate. Niste znali ljude, samo ste se igrali, ali ste se osjećali dobrodošlo i bilo je mnogo ljudi sa svih strana svijeta. I svi smo bili jedno kad god smo igrali, niko nije osuđivao – ‘ej kakve to pantalone nosiš’, ili ‘kakva ti je to frizura’. Bilo je sreće i svi su bili na istom nivou i imali su iste šanse”.
Na pitanje da li je bio dobar kradljivac bicikala u šali kaže “i dalje sam dobar u tome”. Do terena gdje je trenirao imao je deset kilometara i nekada je trčao, nekada hodao, a nekada bi i “pozajmio” bicikl.
“Otac nije imao novca da kupi jedan i onda sam izlazio na ulicu i vrebao prvu priliku da ukradem neki, ukrao sam, otišao na trening i vratio se. Kad su me uhvatili rekao sam ‘pozajmio sam bicikl, nisam ga ukrao, evo uzmite ga’. Besplatno iznajmljivanje”, priča Ibrahimović.
Svom 18-godišnjem sebi ne bi poručio ništa jer je ‘ispao’ kako treba, a jedino mu nedostaje to što tada nije bilo toliko pažnje oko njega.
“Mogao sam da pravim gluposti bez bojazni da će ljudi reći bilo šta ili upirati prstom. Ali, kako su se pojavile društvene mreže i telefoni sa kamerama cijeli svijet je postao ‘paparaco’. Zato sada okrećem glavu 360 stepeni”.
Prisjeća se da je od prvog većeg novca koji je zaradio, kupio Porše turbo i da je čak njime bježao policiji. Priznaje da je to loše, ali je tada bio klinac koji voli adrenalin.
“Možete da izvadite nekoga iz geta, ali geto iz njega nikad. U Los Anđelesu do sada nisam imao nikakvih problema, ali ako me recimo ne puste u neki restoran, kupiću ga i pretvoriti u parking”, ‘upozorava’ legenda švedskog fudbala.
