Bio je jedan brod. Čvrste konstrukcije, stabilan, golem. Zvao se Titanic. I znao je kuda plovi. Znali su njegovi kapetani kako upravljati njime. Ali, nesreće se događaju. Nepredvidivo.
Ima još jedan brod. Slabašne konstrukcije, malen, svijetu gotovo beznačajan. Zove se Bosna i Hercegovina. Niti zna kuda plovi niti kapetani znaju kako njime upravljati, piše novinska agencija Patria.
Nesreće koje se događaju ovoj zemlji i njenim građanima, nisu nepredvidive. Naprotiv, unaprijed su smišljene.
Agonija (čitaj potapanje) traje više od dvije decenije.
Ali, što je ova od oktobra 2014. pa do danas, još nije viđena. Sve je neizvjesnije i sve gore i gore.
Trajat će patnja ove zemlje i građana sve do 2018. godine. Nekih novih izbora. Do dolaska nekih novih, valjda mudrijih političkih glava, koje će shvatati kapetansku ulogu ozbiljnije i imati viziju kako se vodi jedna država.
Zasigurno se građani BiH stide kada gledaju i slušaju Denisa Zvizdića, Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Mladena Ivanića… kako lažu evropske zvaničnike da je puno toga urađeno na planu reformi, ispunjavanju uvjeta za EU i NATO…
Ne trepnu pri tome ni okom, kada obmanjuju one koji nam uporno pružaju pojas za spašavanje, a mi kao znamo plivati.
Šta je to urađeno od oktobra 2014. do danas?
Ništa, ama baš ništa. Čak je sve krenulo i unazad.
Niko ni sa kim neće, svi sa svima hoće. Lud, zbunjen…normalnog nema.
Taman Dragan Čović dogovori sa Fahrudinom Radončićem da uđe u vlast, da se napravi čvrsta većina u parlamentu, izađe Mladen Bosić i kaže ja neću sa Radončićem.
Potom izađe Radončić i kaže neću ni ja sa Bosićem. Neće onda Čović Martina Raguža. Neće Bosić Milorada Dodika.
U međuvremenu, Bakir Izetbegović okuplja male, gotovo beznačajne političke stranke koje preživljavaju na infuziji, i nudi im ministarske pozicije samo da prikupi 50 ruku u Parlamentu FBiH, što je istovjetna situacija u vrijeme Alijanse za promjene kada niko od zastupnika ni do toaleta nije smio izaći, a kamoli se razboljeti i ne doći na sjednicu.
Nije nikakva novina da se Bakir Izetbegović pokazao nedoraslim funkciji predsjednika SDA, a kamoli onoj državničkoj.
I ptice na grani znaju da njime upravljaju Zvizdić, Asim Sarajlić, Aljoša Čampara i Amir Zukić, koji zajedno kad se iskupe na jednom mjestu nemaju dovoljno političkog iskustva niti pragmatičnosti za jednog političara osrednjeg kalibra.
Izetbegovićevo neznanje, ali i nezainteresovanost, doveli su ovu zemlju u stanje haosa, kakvo nije viđeno u proteklih dvije decenije. Ne poštuju se sudske odluke, na mjestu direktora policije FBiH sjedi penzioner, krčmi se ono malo jada od prirodnih resursa i kompanija što do sada nije očerupano.
Ima li iko u njegovoj blizini da mu pojasni, da ga uputi i kaže da država BiH ode u „helać“? Da mu kaže da se građani masovno iseljavaju?
Da mu kaže da je on predsjednik najjače bošnjačke stranke koju on sada svojim nehatom rastura i da je odgovoran i za stranku i za državu?
Da mu kaže da u politici lični animoziteti i odnosi ne postoje već da postoje građani, oni koji su ga birali i oni koji žive (još uvijek u ovoj zemlji) i da nije rješenje okupiti male stranke i napraviti koaliciju čiji je jedini cilj jagma, zapošljavanje rodbine, prijatelja i bezuvjetno očuvanje na vlasti.
Rahmetli Alija Izetbegović ušao je u historiju kao osnivač i pravi vođa čvrste ruke. Kao prvi predsjednik RBiH. Komandant Armije RBiH. Vodio je svoj narod i ovu zemlju.
Ako Bakir nastavi putem koji mu drugi trasiraju ( a sve je zasnovano na kriminalu i pljački) u historiju će ući kao političar koji je rasturio stranku koju je njegov otac pravio, koji je rasturio državu za koju je poginulo 200.000 ljudi i koji je Bošnjake svukao na samo dno.
Izbora još uvijek ima (iako je na sceni beskrupulozno uništavanje svega), a da li ima i dovoljno mudrosti?
