Smajo-efendija Šahat, rođen u okolini Rudog, tokom rata je bio primoran napustiti Bosnu i Hercegovinu. U maju 1992. godine stigao je u Švedsku preko Makedonije, gdje je dobio izbjeglički status. Zahvaljujući svom obrazovanju i predratnom poslu “vjersko-prosvjetnog referenta”, dvije godine kasnije dolazi u Skövde, grad udaljen oko 150 kilometara od Göteborga, gdje preuzima ulogu imama džemata koji okuplja muslimane s Balkana.
Od 2023. godine djeluje u novoj džamiji u Skövdeu, objektu vrijednom oko 1,5 miliona eura, koji su gotovo u potpunosti finansirali lokalni vjernici. Kako naglašava Šahat, džamija nije dobila nikakvu pomoć iz zemalja poput Turske ili Saudijske Arabije. Džemat u Skövdeu dio je Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj i jedna je od oko 300 islamskih bogomolja u zemlji. Vjerska služba se vodi na bosanskom i švedskom, a džamiju posjećuju i vjernici iz afričkih i bliskoistočnih zemalja. “Ne postoji bosanska ili arapska džamija. Džamija je za sve i svakoga. Na molitvu petkom obično dođe oko 150 vjernika, od kojih je tek 40 Bosanaca”, kaže Šahat. Održavanje i aktivnosti finansiraju oko 900 članova džemata, koji dobrovoljno izdvajaju 0,7 posto bruto plate.
Šahat objašnjava da su ljudi s Balkana navikli sami finansirati vjerske objekte, dok neki vjernici s Bliskog istoka očekuju da država preuzme tu ulogu. Navodi i da u Švedskoj ima građana koji plaćaju crkveni porez iako nisu vjernici, jer smatraju da vjerske institucije imaju važnu društvenu ulogu.
Nova džamija, iako tek dvije godine otvorena, bila je meta provokacije kada je jedan Šveđanin ostavio mrtvu divlju svinju ispred ulaza. Šahat ističe da je incident brzo razjašnjen: počinitelj je snimljen kamerama, identificiran i zatraženo je samo da plati troškove čišćenja. “Nismo htjeli podizati tenzije”, dodaje.
Šahat tvrdi da ovakva djela često proizlaze iz govora mržnje: “Sve počinje od riječi, tek onda dolaze djela.” Ističe da jačanje ekstremne desnice u Evropi povećava netrpeljivost prema muslimanima te podsjeća na nedavni transparent rumunjskih navijača: “Mladić, europski heroj, sveo je muslimane na nulu.”
Mišljenja je da bi evropska društva trebala omogućiti manjinskim zajednicama prostor za razvoj: “To je ljudsko pravo.” Osvrće se i na integraciju, navodeći da su se imigranti s Balkana uglavnom brzo snašli, dok dio drugih i dalje ima poteškoća s prilagođavanjem osnovnim društvenim pravilima, što se vidi i u svakodnevnim situacijama poput održavanja čistoće u džamiji.
Govori i o izbjeglicama iz zemalja poput Afganistana, koje nose traume ratnog okruženja i kojima treba vremena da razumiju pravila ponašanja u Švedskoj. Spominje i slučajeve ljudi u zatvorskom sistemu koji nisu shvatili ozbiljnost prijetnji ili nasilnih postupaka.
Osvrnuo se i na nedavni slučaj propovjednika u Kristianstadu koji je govorio o “dopuštenom” udaranju žene, naglasivši: “Poslanik Muhamed nikada nije podigao ruku na ženu. Njegova poruka je uvijek bila jasna: najbolji među vama je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. Jaka duša bira razum i suosjećanje.”
Na kraju poručuje da se često mora pravdati zbog tuđih postupaka: “Čim neko počini djelo i vikne “Allahu Akbar”, odmah dolaze meni i pita što ja o tome mislim. Stalno se moram braniti i opravdavati zbog nečije ludosti. Što ja imam s tim? Dosadilo mi je to više ponavljati.”
