Senad Karalija Karo je rođen 23. aprila 1959. u Visokom. Otac Suljo i majka Aiša su se još od Karine rane mladosti brinuli zbog njegove velike ljubavi prema motorima i brzini. Prvi motor je vozio još sa sedamnaest godina. Onda su uslijedile godine zatišja. U tim godinama bez motora Senad je postao muž i otac. Porodici je posvetio svu svoju ljubav.
Pored svoje porodice uživao je u društvu dječice, ali su i njega sva djeca koja su ga poznavala jako voljela. Naporno je radio i trudio se da svoju životnu filozofiju prenese na svoju djecu ali i druge ljude. Svoje slobodno vrijeme je provodio baveći se akvaristikom, ribolovom, a posebnu ljubav gajio je prema psima. Svoju ljubav prema motorima, kao i prema životinjama, a posebno psima prenio je na mnoge prijatelje i poznanike.
Građani Visokog, ali i svi posjetitelji grada su ga poznavali kao uglednog ugostitelja. U njegov kafić “Karo”, koji ima poseban imidž u Visokom, a koji je stekao baš zbog Senada, mnogi su dolazili po savjet, pomoć i sl. od Kare. Svoju pomoć je nesebićno pružao kome je ona trebala i kome je mogao.
Visočani ga se sjećaju sa tugom i dubokim poštovanjem. Stremljenje ka brzinama se ponovo probudilo u njemu i 1999. godine sjeda opet na motor. Pet godina je vozio na čelu visočkih motorista, koji su ga zvali i smatrali svojim “babom”. Nijedna motorijada u regionu nije protekla bez njega, svaku je uveličao svojim prisustvom.
21. april 2004. je bio dan kada je Karo kao i obično obukao svoju rokersku opremu i sjeo na motor. Njegova posljednja vožnja bila je na putu prema Sarajevu. Tu se dogodio sudar jednog početka i jednog kraja. Na njegov 45-ti rođendan se skupilo preko 400 motorista i na hiljade prijatelja, rodbine, komšija i poznanika koji su na drugi svijet sa velikom tugom i poštovanjem ispratili nikada zaboravljenog i neprevaziđenog Senada Karalija Karu.
