Dubravko Lovrenović i Alisa Mahmutović oglasili su se saopštenjem za javnost u kojem ističu da ih je Internacionalna škola “Bosna Sema” tužila za klevetu.
Pismo prenosimo u cjelosti:
Ma kako se zvali i u šta vjerovali, obaviještavamo vas da nas je, vjerovali ili ne, Internacionalna škola iz Sarajeva tužila za klevetu, pri tome postavljajući kao odštetni zahtjev iznos od 100. 000 KM za svakog od nas, što znači ukupno 200. 000 KM. Toliko, naime, prema njihovoj procjeni, iznose duševne boli koje smo im prethodno, uz obilje materijalnih dokaza, prouzročili javno govoreći o okolnostima koje su prethodile smrti njihovog dugogodišnjeg učenika, a našega sina i posinka, Mahira Rakovca. Oni izgleda sve mogu pretvoriti u novac, i bol i mržnju, i ljubav i svaku emociju.
Glavni „argumenti“ na kojima se, prema njihovom tumačenju, zasniva kleveta je narušavanje ugleda Škole i ekonomska šteta koja im je, opet prema njihovom tumačenju, nanesena našom „medijskom hajkom“. Međutim, mi nismo lovci – „hajkači“ nego intelektualci i humanisti koji nastoje osvijestiti jedan društveni problem, koji bi oni po svaku cijenu, skupa sa zainteresiranim „zabrinutim“ roditeljima, nastojali gurnuti pod tepih, svako za svoj groš, a pri tom koristeći se brutalnom zamjenom teza o „porodičnom nasilju“. Znaju oni dobro da bismo mi njih trebali tužiti. U toj svojoj blasfemiji oni se centriraju oko glavne tačke patrijarhata: histerična majka za koju su oni u početku mislili da je njezino iznošenje istine u javnost samo stvar histerije, majčinskog ludila, depresije… Nije im palo na pamet da majka, čak i u takvim okolnostima, može biti sasvim prisebna i artikulirana da pokaže prstom na krivce za smrt svoga djeteta. Drugo što nam prigovaraju u navodnoj kleveti je sinhronizacija. S kim ili s čim smo mi sinhronizirani? Sa FACE TV-om i Muhamedom Rakovcem svakako nismo, jer nas ne vode tržišne potrebe, pa nas s njima ništa ne može vezati. Ako bismo se koristili rezultatima istraživanja Svjetske ankete vrijednosti (WVS) o obrazovnim sistemima koji obuhvaćaju četiri društvene i političke vrijednosti – podršku demokratiji, spremnost za građanski angažman, poslušnost vlastima, podršku patrijarhalnim vrijednostima koje podupiru diskriminaciju žena – jasno je gdje bi se u toj anketi našla Internacionalna škola sa svojom tužbom.
A što se tiče toliko naglašavanog ugleda pitamo se da li će Internacionalna škola, upravo zbog vlastitog ugleda, za klevetu tužiti i ambasadu Turske u čijem saopćenju od 13. I. 2016. između ostalog stoji da je „velika želja Ambasade da se utvrde počinioci, oni koji su pokazali nemar, te da se pravni postupak do kraja sprovede“. “Tursko veleposlanstvo javno ograđuje se od škole, poručujući da su u Turskoj u tijeku sudski procesi protiv grupe s kojom su ideološki povezani i upravitelji tih škola, pod optužbom da je ʻosnovala oružanu terorističku organizacijuʼ”. Također Ambasada Republike Turske, obraćajući se građanima Bosne i Hercegovine, ističe da „Turska nikako ne stoji iza tih škola i njihove grupe, te građane poziva da budu oprezni u vezi spomenutih škola i grupe.“
Pitamo se da li će Internacionalna škola tužiti zagrebački Jutarnji list koji 17. I. 2016. donosi poduži tekst pod naslovom: “ŠKOLA IZ PAKLA U SRCU SARAJEVA. Osnivač je Turčin kojeg Istanbul želi doživotno strpati u zatvor jer želi stvoriti Islamsku državu“.
Međutim, što se nas tiče, mi suđenje priželjkujemo radi iznošenja materijalnih dokaza čime ćemo bitno i „sećijama“ otežati donošenje diskriminirajućih sudskih odluka. Tako će se i gospođa Meagan Smith-Hrle, pravna savjetnica pri misiji OSCE-a u BiH, u svojoj pravosudnoj reformi morati suočiti sa teško oborivim dokazima.
Alisa Mahmutović i Dubravko Lovrenović
