Piše: Amar Ćesić
Nisvet Džanko je bio jedan od najomiljenijih i najoriginalnijih autora u savremenoj Bosni i Hercegovini. Lakoća s kojom je prilazio ljudima i neposrednost kojom je misteriozno otkljucavao njihova srca bio je prije svega dar čovječnosti kakav se zadugo neće desiti na ovim prostorima. Svako ko je jednom stao pred kameru zna kako je teško biti tako prirodan, a suveren. Odlazak Nisveta Džanke već sad je zauvijek ogromna praznina, koju niko nikada neće uspjeti popuniti. Možda samo naša sjećanja na dragog kolegu, na to kakva je, ustvari, ljudina bila među nama.
Postoji li iko u Bosni i Hercegovini, a da nije znao za ovu kariranu košulju? Ne postoji. Ispod te košulje stanovalo je više Bosne i Hercegovine negoli ispod sakoa raznih političkih zvaničnika koji su proteklih godina prodefilirali bh. javnim prostorom.
Ako bismo tražili ime koje bi na najbolji način personificiralo lik običnog bh. čovjeka, bez sumnje bi to bilo ime Nisveta Džanke, našeg kolege novinara, jedinog kojem su sva vrata u ovoj zemlji bila uvijek otvorena.
S ekipom serijala Pozitivna geografija u proteklih desetak godina obišao je više gradova, sela i zaselaka negoli svi stranački agitatori što se tih zaboravljenih mjesta sjete samo pred lokalne izbore. Desnica iz kariranog rukava pozdravila se sa pola Bosne i pola Hercegovine, a Džanko je imao strpljenja bezrezervno saslušati ljudske priče svojih živopisnih sagovornika.
Šarm Nisveta Džanke leži upravo u tome što je bio lišen pretencioznosti. Ljudi koji su prvi put gledali Pozitivnu geografiju bili su u nedoumici – ko je tu domaćin, a ko je gost? Nisvet Džanko nikada nije izdao ni nas ni Bosnu i Hercegovinu.
Istina, zdravlje je izdalo njega. A na nama je da onu ideju Bosne i Hercegovine, zemlje dobrih i plemenitih ljudi, u koju je naš Džanko duboko vjerovao, nastavimo. Radi Nisveta Džanke, a i radi nas samih.
