Dubrovčanka i planinarka Marina Maslek je početkom juna doživjela neugodno iskustvo. Tokom treninga u BiH, za nogu je ugrizao poskok.
Na planinskom masivu Prenj, na visini od 1.200 metara, s kolegom Lazarom Badanjcem trenirala je za velebitski ultra maraton. Planirala je istrčati 22 kilometra unutar 5 sati, ali zmija joj to nije dozvolila.
Njeno svjedočanstvo je na svom blogu “Trčim jer štrčim” podijelila njena kolegica Sanja Kavaz.
“Osjetim pod stopalom nešto mekano, a onda ubod na prednjoj strani zgloba. Pomislim da sam zapela za kakvu trnovitu granu, ali onda čujem zlosretno siktanje pod nogama. Između širokog lišća, ugledam kako se prelijevaju rombovi gmižućeg poskoka.
Poskok! Laki, ugrizao me poskok! Nadamo se da možda poskok nije pustio otrov. Ali, vrlo brzo, noga mi počinje oticati uz jak osjećaj žarenja i brideću bol, i više nema sumnje da je ugriz bio otrovan – napisala je na blogu. Uslijedilo je pet sati boli, drhtavice, vrtoglavice, hladnoće, preznojavanja, mučnine i čekanja. Uz pomoć Gorske službe spašavanja i Oružanih snaga BiH prebacili su je u Mostar, gdje su joj doktori dali serum. Do dolaska GSS-a, Marini je prvu pomoć pružio kolega planinar Lazar Badanjac.
Doktor mi kaže kako je čudo što sam uopće živa i da je oporavak od ugriza rizičan i dugotrajan. Otrov je razradio tkivo noge, mišić i krvne žile kroz koje je velika količina krvi istekla izvan krvotoka u tkivo. Noga mi je natečena do slonovskih razmjera, a bol je konstantna. Sve što sam napornim treningom mjesecima razvijala je sada uništeno, a i dalje mi prijeti rizik od tromboze i komplikacija. Kapci su mi otečeni i mogu ih podignuti samo prstima, a i tada sve vidim uduplo i vrti mi se. Ne mogu se ustati niti na WC”, napisala je Marina koja se oporavlja.
Nakon primanja seruma, deset dana provela je u bolnici, no još uvijek, kaže, treba mirovati. Sada kod kuće prima terapiju, a kako bi se u potpunosti oporavila potrebno je da se podljev potpuno povuče, prenosi Avaz.
GSSuBiH objavio je saopćenje kojim informira javnost odnosno sve posjetioce planina i prirode o načinu kako da povećaju vlastitu sigurnost u planini.
“Poznato je da ne postoji totalna i apsolutna zaštita, kako od ujeda poskoka tako i od svih ostalih opasnosti koje nas okružuju u životu, a posebno u planinama. Neko je davno rekao da je cijeli naš život zapravo upravljanje rizikom koji nas neprestano okružuje, a ne njegovo izbjegavanje. Svaki prelazak ulice je izlaganje nekoj, pa makar i minimalnoj dozi rizika, pa tako i kad se radi o mogućnosti, odnosno opasnosti od ujeda otrovnice u prirodi, planini. Želimo, prije svega, da kažemo jasno da ta otrovnica nije monstrum koji vreba priliku da nas napadne, nego je obična životinjica koja živi svoj život u svom okruženju u kojem se mi kao (neprilagođeni) gosti – prolaznici nađemo u situaciji bliskog kontakta s njom. Prilikom toga joj se jako približimo, jer je najčešće i ne vidimo, obično je to nogom, nekad i rukom, ali najčešće donjim ekstremitetima dođemo u neposrednu blizinu ovih životinja koje to dožive kao ugrožavanje, kao opasnost. I tu se događa njena reakcija-ujed u samoobrani”, navode iz GSS-a.
