Povodom sinoćnjeg gostovanja Anela Kljake u emisiji Face TV, kandidata NES-a za federalnog ministra, oglasila se i njegova bivša stranke čije saopštenje za javnost prenosimo u cjelosti:
– Gostujući u emisiji Face TV gospodin Anel Kljako, kandidat NES-a za federalnog ministra, izrekao je i nekoliko neistina koje moramo prokomentirati zbog digniteta Ministarstava sigurnosti Bosne i Hercegovine, ali i odnosa u političkom vrhu države i ulozi i načinu rada SBB-a.
Naime, gospodin Kljako je, između ostalog, rekao:
“Ja sam bio savjetnik ministra sigurnosti gospodina Radončića. Jedan od najbližih saradnika. Mijenjao sam ga na pregovorima sa gospodinom Izetbegovićem i Čovićem”.
Na upadicu gospodina Hadžifejzovića: “Jeste li sigurni da ste ga mijenjali na pregovorima sa Izetbegovićem i Čovićem”, on je u istom stilu nastavio: “Da. To vam mogu potvrditi i gospodin Izetbegović i gospodin Čović”.
Pritom je ufantazirani Kljako ustvrdio: “U njegovo ime sam razgovarao sa brojnim ambasadorima i konzulima. Ja njega nisam savjetovao o kulturnim temama i socijalnim temama nego o temama nacionalne sigurnosti”.
Međutim, činjenice su potpuno drugačije.
Nikada gospodin Kljako nije predsjednika SBB-a i tadašnjeg ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića mijenjao na pregovorima sa gospodinom Izetbegovićem i gospodinom Čovićem. Niti bi oni to prihvatili, niti je to suštinski i protokolarno bilo uopće moguće.
U slučaju eventualne spriječenosti nekoga od njih trojice, takvi su se sastanci održavali u novom terminu.
A, ako je neko u ime predsjednika SBB-a prisustvovao zajedničkim sastancima stranačkih delegacija, Radončića su mijenjali potpredsjenici SBB-a Edita Đapo ili Nermin Džindić, te Munib Jusufović. To su bili javni sastanci i nikakvog Kljake na njima nije bilo. Čak ni u asistentskoj ulozi da nekome po potrebi doda olovku ili fasciklu.
Posebna je priča da po protokolu predsjednici dvije velike stanke ne bi nikada prihvatili pregovore sa savjetnikom predsjednika SBB-a ili bilo koje druge partije. Savjetnici mogu razgovarati samo sa savjetnicima, a nikada pregovarati sa predsjednicima.
Još važnije, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine je imao svog zamjenika, sekretara Ministarstva sigurnosti BiH, desetak pomoćnika ministra sigurnosti i šefa kabineta ministra.
Svi oni su hijerarhijski i po stručnim znanjima daleko iznad bilo kojeg prolaznog savjetnika u kabinetu ministra.
Radi se o veoma kompetentnim državnim službenicima bez mandata i sa veoma specijaliziranim znanjima iz oblasti migracija, tajnih podataka, međugraničnih pitanja, kriminala, terorizma, međunarodnih odnosa i saradnje i tako dalje.
Svi oni imaju dozvolu za pristup podacima tajno i vrlo tajno, što Kljako nije imao.
Oni su – to su radili i prije Radončića, a rade i danas – održavali komunikaciju i redovne kontakte sa predstavnicima međunarodnih institucija, a ne nekakav Kljako.
Da ministra sigurnosti BiH na sastancima sa ambasadorima mijenja savjetnik je, također, neviđena glupost.
Shodno strogoj diplomatskoj praksi i standardima, to nije ni teoretski moguće.
Sa ambasadorima, osim ministra, može eventualno razgovarati zamjenik ministra sigurnosti BiH i to pod uslovom da ambasador to prethodno prihvati.
O tome da je gospodin Kljako bio jedan od Radončićevih najbližih saradnika i da ga je tobože savjetovao o temama o nacionalnoj sigurnosti, neozbiljno je govoriti.
I to makar zbog već spomenutih veoma referentnih pomoćnika ministra sigurnosti BiH, više drugih šefova specijaliziranih odjela i stručnih saradnika, koji te poslove, kao državni službenici, rade godinama.
Da se ne govori o suportu OSA-e ili pojedinih državnih ili entitetskih policijskih agencija, koje u skladu sa svojim odgovornostima i procjenama, ministru sigurnosti BiH dostavljaju vrlo povjerljive informacije vezano za nacionalnu sigurnost.
To se radi u formi tajnih podataka i protokola, u koje savjetnici ministra sigurnosti BiH uopće ne mogu imati uvid.
Znači, u veoma ozbiljnoj državnoj temi nacionalne sigurnosti BiH, nije bilo baš nikakve uloge gospodina Kljake.
Kao što je brutalno krao glasove na izborima u Mostaru (ukrao je 1.596 glasova), zbog čega je nakon javnih informacija CIK-a i isključen iz SBB-a, Kljako iznosi brutalne neistine o svojoj “historijski” bitnoj ulozi savjetnika.
Ukoliko je tragikomičnim lažima o svojim tobožnjim pregovorima sa Izetbegovićem, Čovićem i brojnim ambasadorima, odnosno savjetima o nacionalnoj sigurnosti, htio da se preporuči za ministra u Vladi FBiH, efekat je suprotan. Ko krade, taj i laže. Njegovim odstranjivanjem SBB je pokazao da poštuje građane i fer izbore, a hoće li to ili neće učiniti “Osmorka”, njihov su problem i odgovornost, – kažu iz SBB-a.
