U Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme enormno se povećao broj metadonskih ovisnika. Dio heroinskih ovisnika postao je ovisan o metadonu koji dobijaju od zdravstvenih ustanova kao zamjenu, kao nešto što će riješiti njihovu krizu.
Zeničanin Almir Mehanović i Novopazarac Irfan Kalić, operateri Terapijske zajednice Trnovci kod Kaknja, upozoravaju da je metadon dobar samo za kratak period kod odvikavanja te da je on, ustvari, legalan način drogiranja.
28 dana
– Metadon je supstanca kojom se u našoj zemlji legalno drogiraju osobe ovisne o drugim drogama kao što su heroin ili neka druga narkotička sredstva. Glavno opravdanje, odnosno obrazloženje ustanova koje to rade je da je to lijek i da je smanjena stopa kriminala, a to što se ti ljudi legalno ubijaju, isto kao što su se ubijali i heroinom, samo su pravili pritom veći broj krivičnih djela jer im je teže doći do heroina nego do metadona, nije bitno. Niko se ne pita šta je sa moralnom i zdravstvenom stranom, kazao je Mehanović, dodavši da se ovako smanjio broj krivičnih djela, ali ne i broj ovisnika.
Irfan Kalić je objasnio da je zamišljeno da metadon bude davan ovisnicima o teškim drogama na rok od 28 dana da im pomogne u procesu odvikavanja, međutim, na ovaj način ljudi postaju ovisni o metadonu.
– U onom trenutku kada jednom heroinskom ovisniku skinete krizu i ostavite ga da se i dalje drogira, onda neće sigurno ići u komunu. Zašto bi išao da se odvikava kada može svakodnevno da dođe da se “sredi”, da nema krizu, nema potrebe da otima, krade po ulici da bi imao pare za drogu. Dakle, umjesto da se daje metadon samo kao sredstvo zamjene koje pomaže u procesu odvikavanja, oni ga daju stalno kako bi zamazali oči, objasnio je Kalić.
Ustvrdio je da se u biti samo mijenja način uzimanja, a da iste osobe rade iste stvari, te da se “ljudi ubijaju sistematski, ali održava neki prividni socijalni mir”.
– Problem je što se javnosti prezentira da je metadon lijek. To nije lijek, već sredstvo koje ovisnika čini i dalje ovisnikom, samo što je smanjilo stopu kriminala. Ništa drugo, istakao je Mehanović.
Metadon je, ustvrdio je Mehanovioć, zaista dobar za detoksikaciju koja traje 28 do 30 dana.
– Kad jednom ovisniku dokažeš da ga metadonskom terapijom možeš “spustiti na nulu” i poslije ga pustiš na ulicu, prekine se proces. Jer, labilni su i ponovo se navuku na heroin i teške droge. Onda ponovo dolaze na metadon i ponovo se stavljaju na „održavanje”. Treba negdje presjeći lanac. On više nije obični ovisnik, on je bezobrazan. Ovisnici su najbolji manipulatori. Ako je on izabrao da se ponovo drogira, ne treba ga primati ponovo na metadonsku terapiju. Mora se ići postepeno. Dakle, skinuti nekoga sa heroina na metadon, pa s metadona na apaurin, poslati u komunu i on tamo gradi samostalnost, bori se da postane neovisan o svemu tome. Ovisnici ne mogu razmišljati normalno, treba upravljati ovisnikom, ne dozvoljavati mu da se vraća na ulicu i ponovo počinje, naglasio je Almir Mehanović.
Ako terapijske zajednice, zdravstvene ustanove i nevladine organizacije koje tretiraju ovaj problem nemaju isti cilj – da ovisnici postaju neovisni, onda se, veli, lanac prekida i sve pada u vodu.
Irfan Kalić je objasnio da je u Novom Pazaru i Sandžaku (Srbija) cijena bočice metadona na crnom tržištu 25 eura, a da je cijena recepta po kojem se legalno dobije ta ista bočica u apoteci 20 eura.
– Imamo jednog psihijatra u Novom Pazaru kojem je ulični nadimak Dr. Metadon. Kod njega je potrebno otići na pregled koji košta 20 eura, a on vam gratis da recept za metadon. Treba doplatiti u dinarima protuvrijednost od dvije-tri marke u državnoj apoteci i to je to. Dakle, metadon narkomani mogu dobiti za neki otrgnuti lančić sa vrata ili narukvicu sa ruke neke djevojke ili oteti mobitel od nekog djeteta. Pazar i Zenica su približni po broju stanovnika. Nije više pitanje koliko je teško doći do droge u ovim gradovima, već koliko je jaka kriza kod narkomana koji će učiniti sve da nabave novac za nju, naglasio je Kalić.
Pojasnio je da je kod narkomana najteža kriza tog drugog dana. Prvog dana ima još ostataka heroina u organizmu, a drugog dana nastaje najteža kriza. Bolovi u čitavom tijelu, znojenje, nekontrolisana stolica, slinjenje, ludnica u glavi dovode ovisnike o teškim drogama do toga da im više nije bitno šta rade, da gube sve norme ponašanja, da su spremni učiniti bilo šta.
Čovjek u Trnovcima
– Vjerujte da bismo u rubriku vjerovali ili ne mogli pisati stvari koje rade ovisnici o heroinu da bi nabavili novac za drogiranje. Od prostitucije, prosjačenja, krađa, otimanja od poznatih i nepoznatih, krađe od najbližih osoba… U EU je regulisano da kaznu koliku dobije lopov za krađu dobije i onaj koji je kupio ukradenu robu. Kod nas, a tu mislim na obje zemlje, drugačije je. Lopov je lopov, a onaj ko je kupio to dobiće manju kaznu, daleko manju, kazao je Kalić.
Danas Mehanović i Kalić rade kao operateri i nosioci programa u Terapijskoj zajednici Trnovci kod Kaknja koju je pokrenulo Udruženje za borbu protiv ovisnosti Put života – Put feniksa iz Zenice. Imaju strpljenja i razumijevanja prema ovisnicima o drogama. Znaju sve trikove jer su i sami prošli ovaj put. U Trnovcima se radi program Čovjek.
Trenutno su u Trnovcima trojica štićenika, ovisnika koji pokušavaju da se izbave iz pakla droga. Jedan je iz Sarajeva, drugi iz Zenice i treći iz Dubrovnika koji je dvije i po decenije živio u Velikoj Britaniji. Sarajlija koji se nalazi na odvikavanju u TZ u Trnovcima kaže kako se počeo drogirati iz neke apatije. Jednostavno, nije bilo vizije budućnosti, posla… Ljudi, veli, krenu pogrešnim putem, nađu sebe u nečemu u čemu ne bi trebali, u potpuno pogrešnim stvarima. Krenu sa nekim lakim drogama i završe na heroinu. U Trnovcima je, objašnjava, našao upravo ono što je tražio, da “izmijenim sve te neke loše stavove koji su me i doveli do drogiranja, do iskrivljene slike koju sam imao u svom životu i da se suočim sam sa sobom i poradim na svom karakteru, na svojim stavovima, da budem bolji kao osoba”.
U Zeničko-dobojskom kantonu osim ove, ne postoji nijedna druga terapijska zajednica, a u našoj zemlji je jedna od rijetkih koja nije vjerska. Za terapijsku zajednicu, kako tvrdi Mehanović, potrebno je manje novca na godišnjem nivou, nego što za to vrijeme štete napravi samo jedan ovisnik o teškim drogama vani. Iako se to zna, pomoć države je slaba… Kapacitet Terapijske zajednice u Trnovcima je do 30 osoba sa mogućnošću proširenja.
(Visokoin.com / Oslobođenje)
