Sada već prošla 2025. godina u političkom smislu, moglo bi se reći, u najmanju ruku bila je izazovna, nepredvidiva i bez mnogo rezultata. Nismo ušli u Evropsku uniju, ni u NATO, ali usvojili smo Reformsku agendu, doduše u zadnji čas, kao i budžet za tekuću godinu. Već na početku godine postala je nefunkcionalna koalicija na državnom nivou. Sjednice izvršne i zakonodavne vlasti su više ličile na igrokaze nego na mjesto gdje se donose važna zakonska rješenja.
Za mnoge u prošloj godini Bosna i Hercegovina dospjela je u najdublju političku krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Početkom godine presuda Miloradu Dodiku uzburkala je političku situaciju i natjerala predstavnike Trojke da se odreknu svog koalicionog partnera.
Bez SNSD-a nije se moglo i teško se nastavilo. U Zastupničkom domu trojka iz Federacije i iz Republike Srpske udružile su snage pa su iz kolegija smijenili SNSD-ovog Nebojšu Radmanovića. Zamijenio ga je SDS-ov Darko Babalj. Tako je formirana nova većina u Zastupničkom domu. To je omogućilo da pojedini evropski zakoni dobiju podršku, ali samo u ovom domu. Tako i podršku za smjenu dva SNSD-ova ministra.
Dvije trojke ozvaničile su svoju saradnju ujedinivši se u Platformu za mir, koja osim potpisivanja sporazuma nije ništa postigla. A obećavali su mnogo.
No, u Domu naroda tri delegata iz SNSD-a uz podršku HDZ često su blokirali održavanje sjednica. Mandat Nikole Špirića kao predsjedavajućeg doma obilježilo je to da ni jedna sjednica nije završena do kraja. Špirić nije dopustio da se njegova smjena nađe na dnevnom redu.
Na sve nesuglasice delegati su zaboravili kada je na stolu bio budžet, 15 prisutnih, niko nije napustio sjednicu i Dom naroda usvojio je budžet za tekuću godinu, na kraju novembra, pa su nastavili po starom običaju.
Obaveza je bila usvojiti Zakon o VSTV i Sudu BiH i imenovati glavnog pregovarača, no ni tu nismo daleko stigli.
