Nihadu Alihodžiću, Bosancu i Hercegovcu sa adresom u Hagu, dodijeljen je orden Legije časti.
Orden Legija časti je najveće priznanje koje dodjeljuje Republika Francuska za posebne zasluge a koje je do sada zaprimilo samo četvero Bosanaca i Hercegovaca, uključujući Ivu Andrića i Vahida Halilhodžića.
Nagrada je dodijeljena za Alihodžićev doprinos uklanjanju hemijskog oružja u Siriji.
“Lično mi je veoma drago što sam nagrađen ovim velikim priznanjem. Posebno zato što dolazim iz jedne relativno male zemlje. Nakon ukazanog povjerenja međunarodne zajednice mojoj organizaciji Nobelovom nagradom, ova nagrada mi još više znači.”
Nihad, inače izbjeglica iz Vlasenice koji je bio i pripadnik Armije BiH (92-95) je zajedno sa suprugom – Tatjanom Tomić-Alihodžić, nakon dobijenog posla na sudu za ratne zločine u bivšoj YU (ICTY) 2002 godine napustio BiH.
Dvije godine kasnije, Nihad je dobio posao u Organizaciji za zabranu hemijskog naoružanja (OPCW), u kojoj radi do danas.
Ovo nije prva velika nagrada koju Nihad ima u svojoj bogatoj karijeri.
Kao šef Deklaracijske divizije Organizacije za zabranu hemijskog oružja, 2013. je dobio Nobelovu nagradu za mir. Kroz dugogodišnji rad u ovoj organizaciji, učestvovao je u uništavanju velike količine hemijskog oružja širom svijeta. Jedan od njegovih najvećih uspjeha u ovoj misiji jeste potpisivanje Sirije Deklaracije o zabrani hemijskog oružja.
No, kako nam je Nihad rekao, samim potpisom nije završen posao u Siriji.
“Godinu dana nakon potpisivanja Deklaracije, došlo je do uništenja kompletnog arsenala hemijskog oružja u Siriji. Nakon toga, ostalo je nekoliko otvorenih pitanja kada je u pitanju verifikacija učinjenog. Ispostailo je da nije sve deklarisano na pravi način, pa smo nastavili komunikaciju sa sirijskim vlastima ali i aktivnostima na terenu. Nastavljamo raditi na tome, i Deklaracija je sad mnogo kompletnija”.
Kao član tima ljudi, dobitnika Nobelove na grade za mir, Nihad ima poruku namjenjenu čovječanstvu, o tome kako graditi mir u svijetu:
“Trebamo gledati ono što je dobro u drugima. Priznati da nismo svi isti kao mi, da ne pokušavamo nametati svoje norme i stanadrde. Moramo razumjeti jedni druge, i to je jedini put kojim možemo doći do nečega dobrog. Ne samo za ljude, nego i za planetu na kojoj živimo.”
