Profesor doktor Izet Smajević snažno podržava razvoj usklađen s prirodom, zbog toga smo naš razgovor obavili na imanju iznad visočke Gračanice.
O sebi – biografski:
“Veoma mi je drago što sam rođen u Uvorićima, osnovnu školu sam završio u Velikom Čajnu i stekao jako mnogo prijatelja s kojim se i danas družim. Otac sam dvoje djece. Uprkos svim poteškoćama koje nas prate veoma sam zadovoljan životom”.
O svojoj karijeri i entuzijazmu:
“Vrlo često sam se pitao odakle potiče toliki entuzijazam i sklonost naučno – istraživačkom radu. Pretpostavljam da to potiče iz djetinjstva, to je stvar na koju sam spontano bio orjentiran u kući mojih roditelja, bio sam usmjeren ka radu. Još kao dječak sam se dobro družio s knjigom”.
Sklonost prema poeziji:
“Tada se odmah sjetim Dekarta, koji je ustvrdio da intelekt treba razlikovati od vještine. U djetinjstvu sam čitao sve, uživao sam u čitanju knjiga. Tada je to bio trend. Kod mene se to ugnijezdilo i ostalo, u osnovnoj školi sam počeo i pisati”.
„Hasanaginica“ – Teatar „Total“ u Njemačkoj:
“1996. godine teatar “Total” je u Njemačkoj izveo predstavu Hasanaginica. Godinu dana sam radio na tome, na moje veliko zadovoljstvo i članova teatar “Total” publika je bila oduševljena, bilo je 5 predstava u pet gradova Njemačke. Moj sin je uspio pronaći Geteov prijevod Hasanaginice, te sam to pokazao gradonačalniku i Gete je bio ključ koji otvara sve”.
U Njemačkoj ste fascinirali naučnu javnost:
“Taj događaj je potvrdilo moje uvjerenje da nema nadarenijih i manje nadarenih naroda širom svijeta. Nema razlike u sposobnosti percepcije, razlika postoji u iskustvu, oni imaju novca pa mogu izvesti eksperimen, te na taj način stiču iskustvo. Uvijek sam bio izvanredan u analizi i fizici, namam razloga da to krijem, jako dobro razumijem stvari kojim se bavim. To mi je bilo dovoljno da u Njemačkoj napravim neočekivate rezultate, do nivoa da ljudi u to nisu mogli vjerovati. Oni nisu mogli razumjeti kako funkcioniše instrument, koji im je bio isporučen iz druge države. Dakle, nije tačno da smo mi indisponirani u odnosu na nekoga druge, nema podjele po rasama, svi smo jednako pametni, Bog nas je iste stvorio, od nas zavisi kako ćemo se razvijat“.
Visočki doktor nauka – Da li grad prepoznaje Vaše potencijale:
„Nažalost mi u BiH ne koristimo resurse na pravi način, ne koristimo ih sistemski i sistematski, ma o kojem tipu resursa da se radi, pa tako ne koristrimo ni ljudske resurse na način kako bi trebalo, te iz toga proističe šteta za kompletan kolektiv. Žao mi je što nisam iskorišten u pravom kapacitetu, s moje strane sam pokušavao ljudima skrenuti pažnju na neke mogućnosti, dakle kada je u pitanju neutralizacija otpada, održavanje okoline onako kako BiH zaslužuje. Ljudi za to nisu imali razumijevanja, ja sam na granici da povjerujem da su ograničena saznanja tih ljudi, možda ne vjeruju da postoje rješenja za neke stvari koje nam stvaraju problem. Odlučujući faktor u iznalaženju rješavanju tih problema je misao i saznanje. Nažalost, odgovor na Vaše pitanje je negativan“.
O obnovljivim resursima Smajević kaže:
„Treba imati na umu da je sunce pokretač života na zemlji, sve što imamo na zemlji je nazamislivo bez sunca. Kada bi se samo 2 % sunčeve energije iskoristilo, onda bi čovječanstvo imalo dovoljno energije da pokrije sve energetske potrebe. Tehnologija koja je zastupljena širom svijeta, kada je u pitanju energetski sektor, je vrlo neinteligentna tehnologija i mislim da su ta rješenja rezultat intelektualne inercije čovječanstva. Kompletno čovječanstvo je lijeno, ne želi misliti i razmišljati. Ako se ovako nastavi, budućnost je neizvijesna“.
Društveni milje i naučna dostignuća:
„Bio sam rukovodilac ekspertne grupe za izradu strateškog plana i programa razvoja energetskog sektora F BiH i taj dokument u formi zakona je usvojen na Parlamentu Federacije. Ne može se reći da nema angažmana ljudi od struke od strane Vlade, ovo je primjer da ima, ali se na bazi jednog slučaja ne može generalizirati situacija. Na Vaše pitanje bi trebali odgovoriti političari. Iz svega ovoga proističu ogromne štete, pa mi zbog toga ili kasnimo u donošenju odluke ili donosimo pogrešnu odluku, a cijenu plaća, ako ne naša generacija, onda sljedeća. Nije slučajno što imamo porazne pokazatelje ekonomskog stanja u BiH. Ako želimo napredak, moramo što je moguće prije promijeniti ovaj način funkcioniranja“.
Politički angažman – gdje je Visoko danas:
„Moje uključivanje na lokalnim izborima, je potez odgovornog građanina i ništa drugo. Kao i većina građana, tako i ja nisam zadovoljan stanjem, mislim da može bolje, zbog toga želim pokazati kako može biti bolje, spreman sam preuzeti tu odgovornost. Visoko je prostor na koji svaki građanin može biti ponosan, s aspekta povijesti, tradicije i znanja ljudi. Nema nikakvog razloga da Visoko, kad već nije do sada, u skoroj budućnosti krene tempom brzog razvoja i da se svrsta među razvijene općine“.
Prioriteti – poruka gradu Visokom:
„Visoko može bolje, to i zaslužuje, jer ima sve potencijale, koje naravno, treba staviti u funkciju. Pitanje je reda, discipline i rada, na ovim riječima se bazira ekonomski i privredni bum Njemačke, ali znanje je na prvom mjestu, u svemu ovome leži uspjeh“.
O građanima BiH Smajević kaže:
„O građanima BiH zaista mislim sve najbolje, ne mogu reći da su odgovorni ili politički produktivni, kao što su to građani zapadne Evrope. Odgovornost za to imaju oni koji misle da vode ovu zemlju u pravom smijeru, lideri su ti koji kreiraju političku zbilju“.
Partije: sistem ili anarhija:
„Kada bih odgovorio negativno na Vaše pitanje to bi značilo zastoj u političkom, ekonomskom i svakom drugom razvoju. Obzirom da ne želim bilo kakav zastoj, nužno moram odgovoriti pozitivno. Također stranke imaju svoj politički život i zbog toga ih trebamo učiniti efikasnijih i odgovornijim. Volio bih da imamo nove snage politički angažirane i na taj način bi mogli promijeniti političku misao, naravno da se ide u pravcu koji je u demokratijama evropskog tipa, odnosno u razvijenim demokratijama dokazan kao najbolji. Budućnost je u komunikaciji, konverzaciji i razmjeni ideja, to je ono na čemu počivaju najrazvijenije države svijeta. Sve zavisi od nas samih“.
Povjerenje građana – prekinuta nit:
„Onog časa kad budemo birali ljude, a ne partije, krenut ćemo putem kojim se može vratiti povjerenje građana. Problem je biranja u paketima, treba omogućiti ljudima da biraju pojedince“.
Mladi?
„Oduševljen sam intelektualnom snagom naše omladine, nije u pitanju ni kakvo pretjerivanje. Svoje studente maksimalno podstičem na samopouzdanje i kreativan pristup, naročito kod mladih ljudi cijenim slobodu izražavanja. Dakle, treba izaći s idejom, bez predhodnih teških analiza, kako će ona biti dočekana od onih kojim je plasirana. Vrlo često se na taj način nađe rješenje problema, kojem se u racionalnom smislu nije moglo naći rješenje. Ako tražiš petobanku, ne treba je tražiti na putu, jer ako je tamo bila, neko je već našao, izađi u grm, uđi tamo gdje drugi nisu, jer ima mnogo neotkrivenog“.
Identitet BiH i globalizacija:
„Mislim da vlastiti identitet imamo potvrđen stoljećima, on je u posljednje vrijeme napadnut i malo smo zatečeni time. BiH je prošla mnogo kriza i uvijek je opstajala, te vjerujem da taj identitet imamo izgrađen i nemamo razloga bojati se ući u svijet. Zatvaranje vodi nikuda“.
O II kongresu naučnika BiH u Sarajevu Izet Smajević kaže:
„Kongres ne predstavlja kompletno rješenje, nego element ili samo doprinos jednom takvom rješenju. Imamo mnogo inteligentnih ljudi, kojih se ne smijemo odreći, ali ne komuniciramo s njima u punom kapacitetu, to je ponovo naš nedostatak. To zapravo nije hendikep za te ljude, osim što im može biti samo žao, ali je to mnogo veći problem za BiH. Mi moramo angažirati sve razvojne kapacitete, ljudski razvojni kapacitet je najvažniji, nema razvoja bez misli“.
Autorski planovi – pisanje (stručni angažman):
„Poznato je da ljudi imaju strast prema pisanju, to se ne ograničava smo na umjetnike, nego je ona prisutna i kod ljudi koji pišu stručne i naučne radove. Mnogo sam truda potrošio na zadnju knjigu, nastojao sam da ona zadovolji sve kriterije koji se očekuju od univerzitetskog udžbenika. Često sam dobivao veće ocjene, od onih koje sam očekivao, nikada nisam učio za dobru ocjenu, nego sam učio kako bi savladao gradivo. Nedavno sam razgovarao s porodicom o naslovu sljedeće knjige, ja ću i dalje nastaviti pisati, na ovome neću stati. Pisanje knjiga i prenošenje znanja je obaveza, to je isto kao da se plaća porez na imovinu, tako se mora platiti porez na znanje, to trebaju učiniti ljudi koji drže do reda, a ja evo hoću platiti porez“.
Porodica, osnovica samopouzdanja:
„Vi ste me taknuli u jezgro onoga što čovjek zove životom na zemlji. Moja porodica me motivira, mnogo sam ponosan na moju djecu, ponekada svoju kuću nazivam akademijom, jer sa svojom porodicom mogu pričati i o stručnim temama“.
Šta ako postanete vijećnik:
„Sve što radim, radim veoma odgovorno. Dugo vremena se nisam uključivao u politički život, jer sam se nadao da će situacija biti riješena. Bio bih presretan kada bi se razvoj BiH odvijao onako kako smo svi očekivali, nakon strašne agresije. Osjetio sam potrebu da se uključim u politički život, jer uporno bilježimo veoma loše rezultate. Posao vijećnika ću raditi apsolutno odgovorno, vodeći računa o svemu“.
Zašto Visoko, ako je bilo više izbora:
„Moji preci su živjeli ovdje, zbog toga osjećam odgovornost da i ja živim ovdje, bilo bi veoma nezahvalno kada bih živio negdje drugo“.
(VisokoIN/Magazin Plus)
