U cilju istinitog i potpunog informisanja, ovim putem želimo bosanskohercegovačku javnost upoznati sa slijedećim činjenicama:
1. Prema članu 42. Statuta Međunarodnog suda pravde u Hagu, stranke pred Sudom zastupaju agenti. Predsjedništvo BiH je Odlukom broj: 01-2529-22/02 od 4. oktobra 2002. godine imenovalo g. Sakiba Softića za pravnog agenta Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije. U svojstvu agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde g. Softić je ovlašten da zastupa BiH i ima legitimaciju da u ime BiH poduzima sve pravne radnje u vezi sa tužbom BiH koje su propisane Statutom i Pravilima Suda. Jedna od tih pravnih radnji jeste i radnja pokretanja postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine.
2. Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine donesena je u skladu sa Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH. Odluka je stupila na snagu danom donošenja. U Odluci nije propisano bilo kakvo ograničenje mandata g. Softića. Ova odluka Predsjedništva BiH nikada nije izmijenjena, niti je ikada stavljena van snage. Predsjedništvo BiH nije razriješilo g. Softića s dužnosti agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde nakon što je Međunarodni sud pravde izrekao Presudu od 26. februara 2007. godine. Shodno svemu naprijed navedenom, Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine predstavlja službeni stav Predsjedništva BiH, koji je na snazi, koji se mora poštovati i u skladu sa kojim se mora postupati.
3. U Statutu i Pravilima Međunarodnog suda pravde ne postoji niti jedna odredba koja nalaže da postupak revizije presude mora biti praćen novom odlukom nadležnog organa države kojom se nanovo imenuje agent te države pred Međunarodnim sudom pravde. Dakle, prema Statutu i Pravilima Suda nije neophodna nova odluka Predsjedništva BiH kojom se nanovo imenuje agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde za postupak revizije. To potvrđuje i činjenica da je Međunarodni sud pravde, na osnovu iste Odluke Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine, prihvatio g. Softića kao agenta BiH u postupku revizije Presude Međunarodnog suda pravde od 11. jula 1996. godine, koji je Savezna Republika Jugoslavija pokrenula 24. aprila 2001. godine.
4. Pravno je neutemeljena teza g. Ivanića da je neophodno da Predsjedništvo BiH donese novu odluku o pokretanju postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine i da u odsustvu te odluke g. Softić nema legitimaciju da u ime BiH podnese aplikaciju za pokretanje postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine. Predsjedništvo BiH je Odlukom od 4. oktobra 2002. godine imenovalo g. Softića za agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde, i na osnovu te Odluke Predsjedništva BiH prema Statutu i Pravilima Suda g. Softić u svojstvu ovlaštenog agenta BiH ima legitimaciju da zastupa BiH i da u ime BiH pred Sudom poduzima sve pravne radnje u vezi sa tužbom BiH koje su propisane Statutom i Pravilima Suda, uključujući i radnju podnošenja aplikacije za pokretanje postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine.
5. Pismo koje je g. Ivanić jučer “posredstvom specijalnog izaslanika” uputio Međunarodnom sudu pravde, u kojem je “osporio bilo čije pravo da u ime BiH podnosi aplikacije”, u direktnoj je koliziji sa legalnom i legitimnom Odlukom Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine. Ta Odluka Predsjedništva BiH, koja je i dalje na snazi, predstavlja službeni stav Predsjedništva BiH. Ivanićevo pismo predstavlja neustavno djelovanje u svrhu komuniciranja privatnih stavova koji su direktno suprotni službenom stavu Predsjedništva BiH izraženom u Odluci Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine.
