Od države koju napuštaju Bosnu i Hercegovinu zbog niske cijene rada, dogurali smo do toga da moramo dovoditi strane radnike u BiH.
Prema prošlogodišnjim podacima udruženja poslodavaca u oba entita, u BiH nedostaje oko 30.000 radnika, posebno u proizvodnim djelatnostima.
Najtraženija zanimanja u BiH su trgovci, konobari, bravari, zavarivač, telefonist – call centar operater, kuhari, vozači kamiona, zidari, CNC operateri, stolari, tesari, krojači, armirači, elektrotehničari jer radnici sa ovim zanimanjima nezadovoljni visinom plaća odlučili su da rade u inostranstvu gdje imaju znatno bolje uvjete za život.
Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH, kazao je za Faktor da poslodavci intezivno rade na dovođenju stranih radnika, ali procedura je veoma komplikovana.
“U kontaktu smo sa Vijećem ministara BiH pošto je glavnina propisa za dovođenje stranih radnika na državnom nivou. Održali smo sastake sa Ministarstvom sigurnosti. Pripremamo se za sastanak sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, a jedan dio nadležnosti je i u Ministarstvu vanjskih poslova. Prilikom dovođenja stranih radnika dosta se zapinje na izdavanju viza, gdje postupak u našim ambasadama recimo u Pakistanu i Indiji traje po nekoliko mjeseci”, pojašnjava Smailbegović.
I dalje je na prvom mjestu, prema tvrdnji našeg sagovornika, nedostatak građevinskih radnika u BiH, zatim industrijska oblast koja se odnosi na proizvodnju u tvornicama. Uslužni sektor je deficitran, to su konobari, spremačice, kuhari, vozači.
“Spisak nedostajućih radnika sve brže se širi i moramo se navikavati na sve veći broj stranih radnika u BiH. Još se na dovođenje stranih radnika negativno gleda. Trenutno imamo najviše stranih radnika iz Turske, pogotovo u građevinskom sektoru. Očekujemo dolazak radnika u BiH iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Nepala, Filipina, Indonezije i nama je važno da oni rade kod nas četiri-pet godina”, ističe Smailbegović.
Strani radnici već dolaze u BiH, ali ne velikom broju zbog komplikovane procedure, pa poslodavci moraju naći efikasniji način za njihovo angažovanje.
“Radnike koje dovodite u BiH trebate prije dolaske provjeriti, jesu li oni sposobni za obavljanje posla za koji su se prijavili. Ako hoćete da vam dođe deset radnika iz Pakistana, u toj državi trebate imati agenciju koja će ih pripremiti za dolazak. Naše firme nemaju ljude koji će raditi na njihovom dovođenju, pa će se najvjerovatnije otvarati agencije koje će raditi na dovođenju radnika iz inostranstva jer to je vrlo komplikovan proces, ali ne možemo odustati od dovođenja stranih radnika”, kaže Smailbegović.
Saša Ačić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, kaže da je za ovaj entitet odobreno 1.400 radnih dozvola za strance, a 400 je već došlo, dok je za Federaciju BiH odobreno 2.500 radnih dozvola.
“Očekujemo da će kovote u BiH za dovođenje stranih radnika u ovoj godini biti ispunjene. Ako bude bilo potrebe, imamo obećanje institucija u BiH da će se povećavati kvote radnih dozvola za strane radnike. U RS-u su potrebni radnici svih vrsta zanimanja, od pomoćnih radnika, nekvalifikovanih i polukvalifikovanih radnika u brojnim oblastima, a najviše nam trebaju radnici u građevinarstvu, poljoprivredi, ugostiteljstvu… Očekujemo u narednim godinama da će nam trebati sve više stranih radnika imajući u vidu tešku situaciju na tržištu rada. Naši radnici odlaze u Sloveniju, Srbiju i Hrvatsku i naravno u druge zemlje Evropske unije”, kaže Ačić.
