Stepen siromaštva u BiH nije mjeren već sedam godina, ali procjene govore da oko 600.000 građana BiH svako veče na spavanje legne gladno. Tome svjedoči sve veći broj javnih kuhinja, a u BiH postoje i javna kuhinja za djecu te javna kuhinja za bebe.
Siromaštvo u BiH nije novi problem, a tome svjedoči i javna kuhinja Visoko koja radi od 2014. Kao i većinu drugih osnovala ju je nevladina organizacija. Javna kuhinja u Visokom je projekt Udruženja „Mladi Volonteri“ čiji je osnivač Belmin Debelac koji za BUKU kaže da se finansirjau isključivo od donatorskih sredstava te apliciranjem na otvorene pozive gradskih, kantonalnih i federalnih vlasti.
“Od dana osnivanja do danas u pravo je uvedeno 260 korisnika, nažalost radi se o starijim osobama ili osobama koje nisu sposobne za rad, kao i penzionerima sa minimalnom penzijom, tako da je tokom proteklih osam i više godina oko 60 korisnika umrlo, dok nam svakodnevno dolazi u prosjeku 80 korisnika”, kaže Debelac za BUKU.
On dodaje da javna kuhinja ima potpisan memorandum sa Gradskom upravom Visoko i Centrom za socijalni koji je ovlaštena institucija koja uvodi u pravo korisnike Javne kuhinje na osnovu kriterija i socio-ekonomske situacije.
Mnogi korisnici koji imaju pravo na obrok u javnoj kuhinji ne dolaze jer nisu u mogućnosti, ali glad neke tjera da dnevno prelaze više od 20 kilometara da bi dobili obrok koji sebi sami ne mogu priuštiti.
“Najudaljeniji korisnik koji dolazi svakodnevno po svoj obrok živi u selu Seoča koje je udaljeno 12 kilometara od centra grada gdje su smještene prostorije Javne kuhinje. Iako imamo veliki broj korisnika uvedenih u pravo, to pravo ne koristi oko 80 korisnika zbog nemogućnosti dolaska po obrok (udaljenost, ili fizička nesposobnost/bolest), a mi nemamo mogućnost dostave obroka na adresu”, rekao je Deblac za BUKU.
Na naše pitanje kakav bi bio život korisnika bez kuhinje kaže da vjerovatno većina njih nažalost ne bi preživjela.
Socijalna država u BiH ne postoji
BUKA danima izvještava o sve većem broju korisnika javnih kuhinja, a pravo je pitanje gdje je socijalna ideja demokratske države kakva je BiH u teoriji.
„Pričati o socijalnoj državi i o tome koliko su ispoštvovana osnovna prava svih naših građana (pravo na normalan život, posao, smještaj, hranu…) je ravno pričati o razvoju svemirske industrije u BiH. Svjedočimo svakodnevnim primjerima gdje ljudi žive na rubu egzistencije . Nije mali broj penzionera koji samo svojim umijećem prežive mjesec, a kako, mislim da to ni oni sami ne znaju“, rekla je za BUKU sociološkinja Smiljana Vovna.
Visoko uspijeva da zadovolji potrebe svih građana kojima treba obrok, nikoga nisu vratili zbog manjka obroka, ali neke javne kuhinje vraćaju svoje korisnike jer nemaju dovoljno novca da nahrane sve one koji žive ispod granice siromaštva.
„Sve veći broj ljudi se prijavljuje u javne kuhinje koje ne mogu da prime sve one koji su u potrebi. I oni koji rade nisu amnestirani od potrebe za javnom kuhinjom jer rade za minimalne plate koje nisu dovoljne za plaćanje računa, dok sa druge strane slušamo premijera i ostale iz vlada u BiH da nikada bolja ekonomija nije bila do sada i da raspolažemo do sada najvećim budžetima u zemlji“, dodaje Vovna.
Ona smatra da vlasti u BiH žive u paralelnom svijetu, i ne vide ili neće da vide kako živi prosječan građanin u BiH.
„Oni su odvojeni i zaštićeni, plaćenim vozilima, hoteskim sobama, šoferima, zajedničkim večerama i ručkovima tako da običan čovjek i život običnog čovjeka sa svim svojim egzistencijalnim problemima nije dostupan ni u jednom segmentu. Do kada će roditelj tražiti hranu za sebe i za dijete u kontejneru ne znam ali znam da „oni“ neće reagovati jer njih to ne dotiče niti ih se tiče. Njihov jedini problem je osigurati još jedan mandat na pozicijama na kojima jesu ili boljim i kroz to obezbjediti sebi i svojima onakav život koji u državi socijalne pravde i prava ne bi imali. Na nama je ili uzeti olovku u ruke i promjeniti ili ostaviti sve i spakovati zavežanj jer javnih kuhinja ima svuda u svijetu u najgorem slučaju“, dodaje Vovna.
