Nekad, ne tako davno Visoko i visočani su u okruženju, ali i u udaljenim mjestima važili za visprene, oštroumne i inteligentne ljude, koje baš nisi mogao lahko prevariti. Svi znamo za kolokvijalnu gradaciju obrazovanja, odnosno, podjele škole na „višu, visoku i visočku“. Isto tako poznata je priča o „vaganju jajeta“. Grad je bio prepun trgovinskih i zanatskih radnji, bilo je i industrije, bilo je i istorije, ukratko, bilo je svega.
Zašto ovo pišem?! Visoko je danas kopija kopije grada od prije 30-ak godina. Sa zavišću se gleda na recimo Kakanj ili Ilijaš, koji se prije nisu ni u kom segmentu mogli porediti, a danas su za Visoko Las Vegas. Ne možemo reći ni da je grad u ratu porušen, opljačkan ili spaljen. Ne možemo reći ni da je u nekom nepovoljnom geografskom ili infrastrukturnom položaju. Ne možemo reći ni da je imao neki nepopularni politički hendikep kao npr. Mostar gdje postoji realna političko-nacionalna smetnja u smislu nemogućnosti postizanja dogovora, pa samim time i razvoja. Visoko je, naprotiv, imalo sve komparativne prednosti i predispozicije da se iza rata razvija i ne završi ovako kako sada izgleda.
Onda, mora da je do ljudi!
Kako drugačije objasniti trenutno turobno stanje u Visokom koje ima najveći procenat oboljelih od raznih bolesti, najmanju prosječnu plaću u Kantonu, o Federaciji da ne govorimo, da su ulice sa prvim mrakom prazne, da je glavni društveni događaj iftar u organizaciji Općine, da svi šute na vrišteću društvenu nepravdu, da…. Moglo bi se ovako nabrajati koliko želite.
Međutim, jedan događaj ovih dana izaziva pažnju, ali ne izaziva nikakvu reakciju u kontekstu nikakvog kritičkog razmišljanja i djelovanja u svrhu postizanja društvene odgovornosti i transparentnosti. I to je u suštini problem. Radi se o uvođenju upraviteljstva. To se sad radi u maniru „ko vas šljivi“, „mi određujemo pravila igre i plaćat ćete kako vam mi kažemo“, „šta vi imate da se pitate, valjda mi znamo“ i slično.
Gdje su sad ti visočani, okretni i inteligentni, koji znaju štititi svoje, i interese ovog grada. Imate recimo situaciju u jednoj zgradi u naselju Luke, gdje upravo ti Visočani nisu mogli postići dogovor oko organizacije života u zgradi i rješavanju zajedničkih pitanja, pa su svi sad u zgradi posvađani i naivno misle kako štite svoje interese. A istovremeno im komunalna firma, mimo svih propisa, od avgusta 2018.g. počinje naplaćivati usluge upraviteljstva. Oni to uredno plaćaju! Ko je lud ovdje!? Jel se stvarno niko ne pita kako?! Ko je u ime njih potpisao ugovor?! Ko je izabrao i na osnovu čega tu firmu za Upravitelja!?
Na drugoj strani imate isto zgradu u Lukama gdje su već prije izabrani organi zgrade, ali je ljubičanstveni političar koji tu živi sebi uzeo za pravo da uvede Upravitelja, bez da pita svoje sustanare, pa je onda naknadno to „pokrivao papirima“. Koliko je to uspješno uradio vidjet će se u narednom periodu.
Bilo je još raznih slučajeva, od izbacivanja iz zajedničkih prostorija osoblja angažovanog za čišćenje do apsolutne tolerancije i nezainteresovanosti. Ono za šta još nismo čuli je da je negdje Upravitelj uveden na način da su ispoštovani zakonski propisi i provedena procedura na ispravan način. Ako ima takvih slučajeva sa zadovoljstvom ćemo i to objaviti.
Da rezimiramo, naši najveći neprijatelji su neznanje i licemjerje. Neki građani zaista ne znaju ništa o uvođenju upraviteljstva, jer im niko nije objasnio. Nije bilo kampanje prilagođene svim građanima da shvate njihova prava i obaveze. Oni su najpoželjniji kao partneri, odnosno, platiše, odnosno, „ovce za šišanje“. Kad dođe račun, oni ga plate. I to je to!
Ovi drugi su svjesni da je „nešto trulo u državi Danskoj“, ali se niko usuđuje propitivati, da ne kažemo, „gluho bilo“ suprotstaviti. Ovdje čak ni strah nije problem, iako i toga ima. Ovo je taktiziranje i računica da si dobar sa svima, i čekaš razvoj situacije. Oni čekaju da „drvo padne pa će onda skočiti na njega“. Oni će se pojaviti „poslije bitke“ i pokušati zasluge pripisati sebi. Do tada će aplaudirati i snishodljivo tolerisati svaki kriminalni modus operandi. To su pravi licemjeri, i to je ta razlika u odnosu na ranije. Ranije ih je bilo malo i bili su na marginama, a danas su dominantni i na vlasti ili blizu vlasti. Ima ih i koji nisu blizu vlasti, ali bi voljeli da jesu, pa čine sve da se primaknu.
Ovaj tekst nije namijenjen njima, jer su njima smiješni ovakvi pokušaji da se društveni aktivizam pokrene. Isto tako ne razumiju da sve, prije ili kasnije, dođe na naplatu. Namijenjen je onima koji još nisu pogazili svoje dostojanstvo, da razmisle šta se iza procesa uvođenja upraviteljstva krije, da preispitaju taj proces u svojim zgradama i jednostavno da ne dozvole da ih se pravi budalama.
P.S.
Sve vezano za upraviteljstvo se nalazi propisano u Zakonu o upravljanju i održavanju stambenih i stambeno-poslovnih zgrada (04/16 Službene novine ZDK). Pročitajte i vidite kako treba ovo da se provede!
