Jevrosimu Đuričić pitate gdje se najbolje osjeća, bez razmišljanja će reći: “U Osredku, selu nadomak Cazina.”
Iako je statistički tamo jedina srpska povratnica, baka Jevrosima kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA), da ona zapravo jedino tamo nikada nije sama. Tu je s komšijama, muslimanima, s kojima divno živi. Veli, primjera suživota kao u cazinskom kraju rijetko gdje ima.
Da je tako, kaže, svjedoči i primjer da svakog Kurban-bajrama dobije više od 20 kurbana. Tako će biti i ovog Bajrama.
Puno je interesantnih stvari vezanih za baku Jevrosimu. Osim što je jedina srpska povratnica u Osredak kod Cazina, gdje provodi većinu vremena, cijeli svoj radni vijek, 32,5 godina, provela je kao vozačica tramvaja u GRAS-u u Sarajevu, u kojem je zaradila i penziju.
Naredne, 2019. godine, bit će dvostruki jubilej za baku Jevrosimu kada će napuniti 80 godina života i 30 godina od kako je u penziji u koju je otišla 2. jula 1989. godine.
“Najbolje se osjećam u Osredku. Ovdje, u Sarajevu, nemam nikoga, sama sam. Kada dođe sin, kćerka, brat, snaha, to je uredu. Ali, i oni imaju svojih obaveza. Tamo, u Osredku, nikada nisam sama. Ne mora biti ručak, ne mora biti ni kafe, ako nema, ali ima lijepa riječ. Uvijek sjednemo fino i popričamo”, navodi baka Jevrosima.
O svojim motivima povratka u Osredak kod Cazina nikada nije imala dvojbi.
“Nisam mogla ostaviti ono gdje sam ponikla. Kada se sjetim, moja se mati borila da to sačuva još za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa se vratila, iako je sve bilo izgorilo, uništeno. Nigdje ništa nije bilo. A da ja sada to napustim, ne ide. Mada je bilo i sada, poslije ovog rata, sve devastirano. Ali, vratila sam se ondje odakle sam. Imam kuću na Bentbaši, u Sarajevu, ali meni je dosta asfalta i tramvajskih šina, dosta mi je i putnika, hoću mir. A, tamo, u Osredku, veliki je mir”, veli Jevrosima.
