U vremenu kada je sve manje iskrene ljudske topline, priča koja se danas dogodila u Visokom, ponovo vraća vjeru u dobrotu.
Jedan od humanitaraca sa Buka, dok je plaćao svoje račune, ugledao je ženu u invalidskim kolicima ispred pošte. Nije tražila ništa, u rukama je držala tek nekoliko računa i skromnu torbicu. Kada je započeo razgovor, saznao je da je došla platiti račune sa posljednjom markom u džepu, ne želeći nikome dugovati, iako nije znala kako će preživjeti naredne dane.
Bez oklijevanja, humanitarci su joj platili račune. Tek kasnije su saznali da je ta žena, bolesna i sama, već danima molila Boga za olakšanje. Kada je vidjela da su računi plaćeni, zaplakala je i tiho rekla:
“Samo sam jutros molila Boga da mi pošalje olakšanje. Nisam znala da će stići već danas.”
Ova dirljiva priča podsjetnik je da jedan mali čin dobrote može promijeniti nečiji život.
Dok mi svakodnevno prolazimo pored nepoznatih lica, možda baš pored nas sjedi neko kome je to posljednja marka u džepu. Humanitarci sa Buka još jednom su pokazali da istinska pomoć ne treba aplauz – samo srce koje vidi tuđu bol.
Visokoin.com / Redakcija
