Penzioneri u Bosni i Hercegovini se suočavaju s izuzetno teškim uslovima života, gdje postoji ozbiljan jaz između primanja i troškova osnovnih potreba. S penzijama koje su među najnižima u regiji i konstantnim poskupljenjima, svaki peti ili šesti u mjesecu postaju ključni trenuci za ove građane.
Dan kada primaju penzije, penzioneri čekaju s nestrpljenjem, ali brzo shvate da će taj novac biti potrošen na plaćanje računa, osnovnih životnih namirnica i lijekova, ostavljajući im gotovo ništa za preostale potrebe. Sa samo nekoliko stotina konvertibilnih maraka, opstanak postaje izazov.
Svjedoci smo da su cijene svakodnevnih potrepština sve više u porastu. Za većinu penzionera, kupovina sezonskog voća postaje luksuz, a mnogi kažu da ne bi mogli preživjeti da im nije djece.
Penzioneri, suočeni s ovim teškim uslovima, su pravi umjetnici preživljavanja. Iako pokušavaju “sastaviti kraj s krajem”, nije svako u mogućnosti to učiniti. Neki čak izražavaju svoju zabrinutost da neće moći pokriti osnovne potrebe, a takav stres i nesigurnost teško pada ovoj najugroženijoj kategoriji stanovništva.
Dok se računi za struju, vodu i smeće moraju platiti, ostaje vrlo malo sredstava za život. Oni s najnižim penzijama suočavaju se s posebnim izazovima, gdje minimalna penzija nije dovoljna ni za osnovne potrebe.
