Svjedok Tužilaštva Jelenko Panjić posvjedočio je da je uhapšen 20. jula 1992. godine, kada je predao automatsku pušku koju je imao kao pripadnik rezervnog sastava vojske Jugoslovenske Narodne Armije. Ispričao je kako je odveden u logor u nekadašnjoj kasarni “Ahmet Fetahagić“, gdje je upravnik bio Zijad Kadrić.
U objektu u koji je doveden, kako je rekao, bio je maltretiran.
Panjić je kazao da je odveden u “sobu za premlaćivanje“, kancelariju Asima Hamzića, gdje je nakon ispitivanja bio tučen.
Rekao je da je tada u kancelariji bio Mrčo, koji je tražio da preda puškomitraljez.
“Po meni je to bio samo izgovor da me maltretiraju“, rekao je Panjić.
Na hodniku su ga, rekao je, taj dan Čengić i Murtić tukli držalicom, dok ga je Mrčo okretao i namještao za batine, nakon čega je, onesviješten, na deci vraćen u sobu.
Na pitanje tužiteljice Ozrenke Nešković, svjedok je ispričao da je bio izvođen na kopanje rovova i da ga je jednom prilikom Mrčo ponovno ispitivao o puškomitraljezu, za koji kaže da ga nije imao. Potom je Mrčo, kako je naveo, naredio loženje vatre i rekao svjedoku da sjedne u žar u koji su ga gurnuli optuženi Murtić i Čengić.
Ispričao je da je još dva puta odvođen na tu lokaciju, a jednom prilikom je Mrčo naredio Čengiću da svjedoku isijeku prst, kako bi mu uzeli prsten. On je opisao da je Čengić malo zarezao prst, nakon čega je svjedok skinuo veru i predao je.
Na pitanje tužiteljice je rekao da je prvooptuženi Zijad Kadrić tada bio upravnik logora, ali da nije ništa poduzeo da spriječi maltretiranje od kojeg su mu ostale posljedice, a zbog kojih je tokom zatočeništva odveden kod ljekara, gdje je ponovno dobio batine.
“Nisam smio da kažem šta me boli, a ne da tražim papir“, rekao je Panjić.
Dodao je i da ga je Međunarodni komitet Crvenog križa registrovao, te da puškomitraljez koji su mu tražili nikad nikad nije pronađen.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović zvani Mrčo, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Prema optužnici, oni su bili pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Visoko, Oružanih snaga Armije BiH, Stanice javne bezbjednosti i Vojne policije Armije BiH u Visokom.
Na pitanje Damira Koče, branioca drugooptuženog Halilovića, da li još uvijek ima ožiljke od žara te da li su mu lomovi medicinski sanirani, svjedok je rekao da ima male ožiljke, a da su se lomovi sami sanirali.
Braniteljica trećeoptuženog Sabina Mehić pozvala se na raniji iskaz u kojem svjedok nije spomenuo da je nakon udaraca, koje mu je prouzrokovao Hamzić, pao u nesvijest, na šta je svjedok odgovorio da je, koliko se sjeća, ubijeđen da je rekao tako.
Na pitanje branioca Muhidina Kape, koji zastupa Čengića i Murtića, otkud svjedoku dozvola za automatsku pušku te da li mu je poznato da je bio poziv za predaju oružja, Panjić je rekao da nije bio poziv, a da je predao oružje kad je uhapšen. Kazao je da je predao i municiju, ali nije dobio potvrdu za to.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je naveo da je siguran da je bio juni 1992. kada su ga mučili Čengić i Murtić, ali da ne može precizirati datume, niti sa sigurnošću opisati njihove uniforme.
Na pitanje branioca Kape, opisao je kako je tučen drvenim maljem, dužine jednog metra, sa držalicom. Kakvim dijelom malja je udaren, nije mogao reći. U unakrsnom ispitivanju je konstatovao da ga je maljem udario samo Čengić.
Na pitanje o udarcima lancem, svjedok je rekao da je to učinio Čengić dva puta. Kapo je ukazao da je svjedok u odgovoru tužiteljici rekao da je to učinjeno tri puta, a da je u ranijem iskazu naveo jednom. Svjedok je izjavio da je siguran da je udaren dva puta.
Na ovom ročištu Tužilaštvo je uložilo i zapisnik sa saslušanja preminulog svjedoka Zorana Panjića.
Suđenje se nastavlja 18. decembra.
(Detektor)
