Rat u Bosni i Hercegovini je bjesnio devedesetih godina prošlog vijeka, a svijet je to prvi put saznao nakon hrabrih istupa nekolicine novinara, poput Roya Gutmana ili Christiane Amanpour, koji su patnju prenosili uživo.
Nakon otkrića logora, u SAD-u tada neorganizovani Savez američkih muslimana odlučio je da mirno ne šuti, nego su se odlučili pokrenuti i organizovati kako bi zaustavili krvava stradanja.
U ljeto 1992. godine počela je priča koja je dobila naziv Task Force Bosnia, koju su pokrenuli članovi muslimanske zajednice u Chicagu, koji su odlučili pred UN-om javno govoriti o nemogućnosti jednog dijela Bosanaca, koji se nisu mogli braniti oružjem zbog važećeg embarga.
Bosnia Task Force je alijansa deset organizacija, koja je uz pomoć nekolicine volontera uspjela doći do govornice UN-a, gdje su tražili pet stvari:
1. Da se etničko čišćenje Bošnjaka proglasi genocidom;
2. Da UN ukine embargo;
3. Silovanje da se proglasi ratnim zločinom;
4. Da se očuva multietnički i multireliijski integritet BiH;
5. Ratni zločinci da se izvedu pred Međunarodni sud pravde.
Kampanja je trajala ukupno tri godine, ali ovih pet zahtjeva je bilo krucijalno u to vrijeme, kada je riječ o BTF.
To je bilo internacionalno pitanje, a grupa je tada pokušala okupiti svjetske ambasadore koji će ova pitanja zagovarati pred UN-om.
BTF je imala četiri delegata, a trebao im je onaj peti – krucijalni, koji će biti zvijezda i dati na težini kompletnom cilju koji je značio samo jedno: Zaustaviti rat u BiH.
Alhamdu Iilah je tada pozvao Muhammada Alija, a njegovo prisustvo izazvalo je veliku pažnju – budući da je bio najveća bokserska zvijezda svih vremena.
Muhammad Ali je došao u UN u ime ljudi iz BiH. On je bio simbol ljudi koji je uspio zavrijediti poštovanje svih onih koji ga nisu voljeli.
Muhammad Ali je bio simbol građanina svijeta, borca za ljudska prava, i globalne ikone koja je imala američki identitet i državljanstvo.
Iz tog vremena, ostala je samo jedna fotografija. Prvi predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović i Muhammad Ali.
Njega je tada u sjedištu UN-a dočekao Muhamed Sacirbey, a Ali se nije obraćao niti medijima, niti članicama.
Ali je bio simbol otpora.
