Ne daj Bože da sada moram praviti iznova firmu. Sa novim generacijama ne bih je mogao napraviti – kaže danas Dušan Reljić, osnivač i vlasnik Fructa Trade, u povodu 30-godišnjice kompanije.
U intervjuu za Srpskainfo dijeli svoju poslovnu priču, govoreći o počecima, viziji, izazovima i uspjesima. Osvrće se na greške, uspjehe, situaciju sa radnom snagom, preuzimanje Fabrike cijevi Unis, te ističe važnost iskrenosti kao najjače poslovne strategije.
Kada je 1995. godine osnovana kompanija Fructa Trade, malo ko je mogao naslutiti da će od malog prodajnog prostora u Derventi izrasti jedan od najvećih maloprodajnih i distributivnih lanaca u Bosni i Hercegovini. Još manje da će danas brojati više od 2.200 zaposlenih.
– Sve što je dobro u ovoj firmi uradili su moji radnici i kolege, a za sve ono što nije bilo dobro sam kriv ja, zato što ih nisam dobro odabrao – poručuje Reljić.
Kaže da je ostvaren čovjek, te da vjeruje da su porodična harmonija i poštenje – istinska mjera svakog uspjeha. Kao svoj najveći životni uspjeh izdvojio je činjenicu da ima skladnu porodicu i djecu na pravom putu.
Govoreći o preuzimanju Fabrike cijevi Unis Derventa, kaže da se vodio razlozima da oživi fabriku, ali i da u tom biznisu nije neka perspektiva.
– Uveo sam sina koji je sada direktor i vlasnik biznisa. Mislim da sam možda malo i požurio iz najpoštenijeg razloga da napravim nešto, da vratim ljude da rade, da mašine koje su tamo bile i koje smo kupili u stečajnom psotupku stavimo u funciju, da to oživi. Ali, tu se dešavaju neke stvari, čelik je berzanska roba, kriza je u svijetu, padaju cijene. Iz tog razloga je bivši vlasnik doživio neuspjeh jer je cijena čelika bila 1.400 eura po toni pa je pala na 400 eura. I tu je neminovno morao biti rast. Cijena je bila 750 eura, a sad je pala na 600 eura. To su veliki padovi, ali na svu sreću nisu toliki da bi nas to moglo ugroziti. Međutim, ali da je neka perspektiva u tom biznisu – nije, navodi Reljić.
