”Glas stada će odjekivati u tebi!“
F. Nietzsche
Zvanični stav Evropske unije (EU) i Evropske komisije (EK-a) o načinu provođenja reformi, između ostalog, i Izbornog zakona i ustavnopravnog sistema, potpuno je jasno iznesen u Mišljenju EK-a, pogotovo u analitičkom izvještaju. Izmjene Izbornog zakona, prije toga i izmjene Ustava, moraju biti usklađene sa evropskim standardima koji su nam jasno isporučeni. Šta je to i o čemu se radi, znamo vrlo dobro kroz presude Evropskog suda u Strasbourgu.
Pa kako je uopšte moguće da se, srećom propali pregovori o izmjenama Izbornog zakona, ograniče na federalni nivo i da se u njime ne riješavaju presude Evropskog suda za ljudska prava? Međunarodna zajednica bi se trebala, najblaže rečeno, crveniti od stida jer se uprkos porukama iz Brisela pretvorila u otvorenog lobistu interesa HDZ-a i Čovića. A sa njima i „etničke“ bošnjačke poglavice u liku Konakovića i Radončića koji su pokazali užasnu neodgovornost i neznanje trošeći svoj politički kredibilitet. Zarad očuvanja svojih pozicija, pokazali su da su spremni navoditi vodu secesionistima države Bosne i Hercegovine logikom etno-vjerskog i minimalističkog ubjeđenja kako je „bolje išta nego ništa te bit će bolje, inšalah“.
Propali pregovori bi trebali da otvore oči građanima BiH da budućnost Bosne i Hercegovine nisu monoetničke stranke koje zastupaju stanovište po kome je potreban novi dogovor tri naroda u BiH, dogovor koga mogu voditi samo „istinski predstavnici naroda“. Ideja o etnokratiji, konsenzusu tri političke stranke i etničkom političkom predstavljanju ne postoji nigdje na svijetu. On je najveća opasnost po opstanak BiH, nastala u procesu raspada Jugoslavije te proklamovana na osnivačkom kongresu SDA od njenog prvog predsjednika Alije Izetbegovića. Ideja o etničkom političkom predstavljanju je naišla upravo na plodno tlo velikosrpske i velikohrvatske politike kao glavno oružje u destrukciji i podjeli države Bosne i Hercegovine. Ko su danas istinski predstavnici naroda više je nego jasno – etnonacionalni lideri čiji je osnovni cilj sakriti politički i privredni kriminal. „Vlasnicima“ naroda odgovara sistem u kome caruje neznanje, slijepa poslušnost, nedostatak kritičkog mišljenja, nemoral, religijske dogme, duhovna i materijalna bijeda, zaostalost i – iseljavanje.
Upravo su ove monoetničke stranke srušile građanski ustav Republike Bosne i Hercegovine koji nam je danas prijeko potreban kako bi se društvo oslobodili etničkih okova i prodisalo punim plućima. Građanina nema, izbrisan je, nestao kao da nikad nije ni postojao. Etnija je postala izvor svih političkih prava kojeg su branile sve tri strane pozivajući se na tobože „volju naroda“.
Vratiti slobodnog građanina na scenu, oslobođenog etno-vjerskih okova je prioritetan zadatak. To je jedini put koji Bosnu i Hercegovinu vodi naprijed!
