Sebija Izetbegović je izabrana za direktoricu UKCS i još je samo ostao formalni potpis federalnog ministra zdravstva da se taj izbor ovjeri. Dakle, ona je trenutno direktorica i Opće bolnice i UKCS, dvije različito registrirane zdravstvene ustanove, sa dva osnivača. Ako ostane ovakvo stanje, slučaj će ući na teren nezakonitosti. Prema Zakonu o državnoj službi FBiH Izetbegović je morala dati otkaz u Općoj bolnici onog trenutka kad je izabrana na novu funkciju. Ona nije dala otkaz, nego joj se još obraćaju doktori iz Opće bolnice i traže od nje potpisivanje nekakve molbe za prebacivanju na posao u UKCS-u.
I pored toga što još uvijek nije riješen status spajanja dvije zdravstvene institucije u jednu, otvoreno se govori o tome kao krajnjem cilju Izetbegovićke. Patria je, po tom pitanju, pokušala doći do federalnog ministra zdravstva Vjekosalav Mandića, ali on se danima ne javlja na telefon. Vjerovatno nema šta reći.
Ni tamo ni ovamo
Stvari se kompliciraju, jer je osnivač Opće bolnice Kanton Sarajevo, a sama zgrada uvedena kao državna imovina. Na drugoj strani je UKCS federalna institucija.
Nigdje i nikada nije postojao bilo kakav plan ujedinjenja ove dvije zdravstvene ustanove. Nije urađena niti jedna fizibiliti studija na ovu temu. Nema ni slova o eventualnoj finansijskoj ili zdravstvenoj opravdanosti ove fuzije. Riječ je, nažalost, ponovo o bezgraničnim individualnim ambicijama koje su stavljene iznad zakona. Riječ je o samovolji, rijetko viđenoj u ovoj državi. Ono što je moralo biti na tapetu izvršne vlasti, stavljeno je u ruke jedne osobe Sebije Izetbegović. Nešto čime bi se trebali baviti Kantonalno i Federalno ministarstvo zdravstva kao idejom, te sudovi i Ustavni sudovi kao praktičnom izvedbom, pokazuje se kao samovolja jedne osobe i potpuno negiranje procedura pravne države.
Premda je sve stavljeno u ruke nekakve volšebne Grupe za ujedinjenje dvije zdravstvene ustanove, riječ je o običnoj farsi i pravnom nonsensu.
Jednako kao i njegova preambiciozna supruga i lider SDA Bakir Izetbegović pokazivao je sklonosti samovolji. Tako je pokušao gašenje Sarajeva kao glavnog grada Federacije BiH. Taj slučaj ponajviše podsjeća na ove samovolje njegove bračne drugarice.
Vladu selio u Mostar
Naime, bez ikakve javne rasprave, bez ijedne riječi za ili protiv, on bi proglasio Mostar za glavni grad Federacije BiH, pa onda iz Sarajeva tamo preselio i Vladu Federacije. Kad je to javno izrekao na jednoj televiziji, ljudi su bili zgroženi. Nije bilo nikakve javne rasprave po tom pitanju. Niko prije toga nije rekao niti jedne riječi o takvom rješenju, osim što je lider HDZ-a Dragan Čović Mostar najavljivao kao hrvatski stolni grad, a samo u par navrata kao glavni grad Federacije.
Bakir Izetbegović najavljuje promjenu Ustavne kategorije, a da se prije toga nije izgovorila niti jedna riječ o toj temi. Nije bilo nikakvog ispipavanju pulsa javnosti. I, što je najžalosnije, on je o tome u međuvremenu razgovarao samo sa Draganom Čovićem i to u četiri oka. Preseljenje glavnog grada Federacije iz Sarajeva znači direktnu promjenu Ustava Federacije. Time se problem otvara o temeljima ove države, a ne u okvirnim razmišljanjima jednog čovjeka i njegovim pukim pretpostavkama šta bi za Mostar značilo izmještanje Vlade i svih institucija.
Posljedice ovakvog kršenja Ustava, zakona i pravnih procedura će tek biti vidljive.
Ovaj teror nezakonitosti prvog u Bošnjaka i njegove supruge se mora što prije zaustaviti. Država je ionako u lošem stanju, pa bilo kakvo njeno pravno ruiniranje od ljudi koji bi morali promovirati zakon i red, može biti pogubno.
