Haški osuđenik Radovan Karadžić u ekskluzivnom razgovoru za srbijanske Večernje novosti progovorio je o skrivanju, uhićenju, ratnom vihoru…
Prije gotovo devet godina Radovan Karadžić skinuo je sa sebe odijelo doktora Dragana Dabića. Duže od desetljeća skrivao se od vlasti kao najtraženiji bjegunac, a 30. srpnja 2008. izručen je Haškom sudu.
Nakon višegodišnjeg suđenja osuđen je na 40 godina zatvora, a na tu je odluku Tribunala njegov pravni tim uložio žalbu.
Haški osuđenik rekao je da se povukao iz politike uz sporazum s američkim diplomatom Richardom Hoolbrookeom da će ga ostaviti na miru, ali tvrdi da su Amerikanci prekršili dogovor, a NATO planirao njegovu likvidaciju.
Otkrio je da se dugo nakon odlaska sa vlasti slobodno kretao po Palama i Republici Srpskoj u uvjerenju da će Hoolbrooke održati reč.
“Međutim, stizali su glasovi da je NATO prije za likvidaciju nego za uhićenje, jer se nije znalo što mogu otkriti javnosti”, rekao je Karadžić.
Po njegovim riječima, helikopter UN-a nadlijetao je nebo iznad njegove obiteljske kuće, a glasine o likvidaciji postajale sve uvjerljivije.
Ispričao je da je i njegovo osiguranje na udaljenom brdu sa kojega se vidi njegova obiteljska kuća otkrila opremu za termoviziju te da je Carla del Ponte rekla Biljani Plavšić da ga mogu nadgledati u kući.
Navodi da je neposredno nakon toga započelo njegovo ozbiljnije skrivanje.
“Najozbiljnije je bilo što bliže lokacijama na kojima su boravili predstavnici UN-a i SFOR-a. Tako sam ih promatrao dok su me oni tražili drugdje”, rekao je Karadžić.
Osiguranje mu je pronalazilo smještaj u urbanim sredinama i blizu banaka i pošta gdje ima puno kompjutera u prizemlju, da ne bi mogli elektronski locirati njegov laptop na kojemu je radio.
Ubrzo je prešao u Srbiju, a kada je ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić i u isto vrijeme usvojen Zakon o suradnji sa Haškim sudom, zahvalio se ljudima koji su mu pružali zaštitu jer ih nije htio inkriminirati.
“Od tada sam živio sam, izlazio sam kasno noću radi nabavke i kraće šetnje. Ali policija je počela tragati za “zemuncima” i njihovim skrovištima, a ja sam shvatio da njih zanimaju stanovi u kojima ne živi nitko”, rekao je Karadžić, dodajući da je odlučio izaći u javnost, da ga susjedi vide i da svakome mogu reći “da tu živi neki čičica”.
Ističe kako je najvažnije bilo da sa 112 kilograma, koliko je imao tijekom rata, smršavi na svega 80 i nosi široku odjeću tako da nitko ne posumnja da bi to mogao biti on, te da mu nije bilo teško govoriti ekavicom.
“Potom se dogodilo da sam, tragajući za zdravim načinom prehrane, naišao na neka predavanja o tome, pa sam se nekako nehotično uključio u sve to. U isto vrijeme mi je nestalo novca. Tako sam počeo držati predavanja i konsultacije za neke tvrtke i počeo raditi kao konsultant u nekoliko privatnih ordinacija”, rekao je haški osuđenik.
Istovremeno je pohađao i završio tečaj parapsihologije, “prvo radi znatiželje, ali bez entuzijazma”.
“Učitelj mi je bio jedan vrlo neobičan čovjek, koji je bio vrlo talentiran, iako o tome nije znao mnogo. On mi je dao ime David”, rekao je Karadžić, haški osuđenik koji se godinama skrivao te lažno predstavljao kao dr. Dragan David Dabić.
Radovanu Karadžiću izrečena je pred Haškim sudom presuda na 40 godina zatvora.
Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva kao zločin, prisilna premještanja civila, širenje terora, napade na civile i uzimanje talaca.
