Prva je nedjelja došašća ili adventa pa u crkvenoj godini počinje vrijeme priprave za Božić, odnosno Kristovo rođenje, a prva nedjelja došašća ujedno je i početak nove crkvene godine. Došašće počinje četiri tjedna prije Božića, a završava 24. decembra na Badnjak. U liturgiji došašća prevladava ljubičasta boja.
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa počeo pripravu za Božić. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo sve do danas, a ukinuo je i suzdržavanje od mesnih i mliječnih proizvoda u došašću.
Mise zornice i adventski vijenac
U vrijeme se došašća služe rane jutarnje sv. mise – zornice. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić.
Na njima se pjevaju adventske pjesme s marijanskim obilježjima, kao što su Padaj s neba, Zlatnih krila, O Marijo, ti sjajna zornice, Poslan bi anđeo Gabrijel, Ptičice lijepo pjevaju, Visom leteć ptice male.
Prve nedjelje došašća mnogi će u svojim domovima upaliti prvu svijeću na adventskom vijencu, simbolu čovjekove borbe protiv životnoga mraka. Ta je borba ispunjena nadom jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina nad smrću: Isusov Križ i Uskrsnuće.
Vijenac se plete od zimzelenih grančica tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar označava snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u vijencu i grančica ružmarina jer je ona, prema legendi, čuvala Djevicu Mariju na putu u Egipat.
Što simboliziraju četiri svijeće?
U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.
Na sv. Barbaru, 4. decembra običaj je posijati pšenicu. U nekim se krajevima pšenica sije i na sv. Luciju, 13. decembra. Običaj seže do starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine. Susjedi se posjećuju i procjenjuju čija je pšenica gušća, viša, bujnija i zelenija.
