Informacija o privremenoj obustavi uvoza goveđeg mesa iz država Južne Amerike zbog zdravstvene neispravnosti testiranih uzoraka, otvara pitanje stabilnosti domaćeg tržišta, te kvaliteta uvezenog mesa koje konzumiramo. No, sve ovo ukazuje i na činjenicu da nadležni u oba enetiteta ne vode računa o domaćim proizvođačima, što ilustruje samo 20% mesa proizvedenog u Bosni i Hercegovini, dok se za 80% oslanjamo na uvoz.
Odluka Kancelarije za veterinarstvo BiH, objavljena 23. januara ove godine, obrazložena je nezadovoljavajućim, odnosno, neusklađenim rezultatima laboratorijskih analiza uvezenih pošiljki goveđeg mesa iz Argentine, Brazila, Urugvaja i Paragvaja, radi zaštite zdravlja ljudi i životinja.
Poljoprivredni proizvođači iz FBiH ističu da kontrolu uvoza, nesumnjivo, podržavaju, ali da se ovakve mjere moraju primjenjivati ravnomjerno na sve države, radi izbjegavanja mogućeg pogodovanja drugim tržištima.
Muris Mujanović, poljoprivrednik, vlasnik mesne kompanije:
“Ova mjera može biti pogubna po bh. prerađivačku industriju. Moramo znati da je ovo meso namijenjeno, prije svega, za preradu – za proizvodne pogone koji se bave preradom mesa, proizvodnjom gotovih i oblikovanih proizvoda. Oni su, dakle, pokušali da nađu jeftiniji izvor sirovine, koji je sad prekinut.”
Kakvo meso i generalno, uvoznu hranu konzumiraju, građani ni sami ne znaju. Zabrinjava i podatak da je Koordinacija relevantnih institucija u BiH na niskom nivou, pa je za donesenu odluku direktor državne Agencije za bezbjednost hrane saznao, kaže, putem medija.
Sanin Tanković, direktor Agencije za bezbjednost hrane BiH:
“Kao najautoritativnijoj instituciji u Bosni i Hercegovini vezanoj za sigurnost hrane, takva vrsta obavijesti nam nije dostavljena. Zato smo sebi dali za pravo da analiziramo dokument. Ono što nam je zapalo za oko jeste nelogičnost da je zabrana donesena na osnovu određenih laboratorijskih nalaza, ali da pošiljke koje su već krenule iz Južne Amerike mogu dospjeti u Bosnu i Hercegovinu.”
Da li je meso iz Južne Amerike ranije bilo neusklađeno s relevantnim propisima, pitali smo i predstavnike državne Kancelarije za veterinarstvo, ali odgovor još čekamo. Na raniji Forbesov upit da li je u posljednjem periodu zabilježen porast broja pošiljki koje ne ispunjavaju veterinarsko-zdravstvene uslove za uvoz, odgovorili su da nepravilnosti nisu zabilježene.
Nije problem niti u Južnoj Americi, niti u bilo kojoj državi odakle uvozimo, kažu upućeni. Problem je u tome što vlasti ne podržavaju domaće proizvođače, zbog čega i imamo situaciju da proizvodimo svega 20% mesa, dok se 80% oslanjamo na uvoz.
Bosna i Hercegovina je 11 mjeseci prošle godine svježe ili rashlađeno goveđe meso uvozila najviše iz Holandije i Italije, zatim Poljske, Belgije i Njemačke, ali i iz Srbije, Austrije, Hrvatske, Litvanije, Danske i Rumunije, vrijednosti veće od 660 milion KM. Spoljnotrgovinska komora raspolaže podacima prema tržištu uvoza, a ne porijeklu robe pa se iz četiri države Južne Amerike prošle godine uvezeno više od dva miliona kg, u vrijednosti većoj od 25 miliona KM.
Goran Mitrović, Udruženje tovljenih junadi RS:
“Meni je sasvim jasno da ako neke robe nema na tržištu nema, da se mora odobriti uvoz, da narod mora jesti. Ali, ne na račun toga da se ugrožavaju domaći proizvođači, da uvozna roba još više smanji domaću proizvodnju, onda ćemo, na kraju, doći do toga da je nećemo ni imati.”
Naši sagovornici zaključuju da iako imamo veliki broj laboratorija za prehrambene proizvode, postoji manjak inspektora u ovoj oblasti, a uz stranačka previranja po institucijama, nije ni čudo što građani strahuju od toga kakvav je kvalitet hrane koju konzumiraju.
Tatjana Drljić / N1
