Ko u Bosni i Hercegovini može da priušti auto od stotinu hiljada maraka, pogotovo u jeku pandemije? Rijetki se mogu pohvaliti takvim luksuzom. Međutim, na tom spisku je dosta političara, direktora javnih preduzeća i drugih funkcionera. Među onima koji se voze limuzinama- jedna je bitna razlika. Dok građani dubljih džepova sami finansiraju skupe igračke, nosiocima javnih funkcija- plaćaju ih poreski obveznici.
Dok su političari pozivali na štednju i najavljivali rezove u pandemijskoj 2021, dok su se novčanici sve više tanjili, u Bosni i Hercegovini nabavljeno je 156 službenih putničkih auta vrijednih 5,6 miliona maraka. Nabavke su, zbog krize u zdravstvenom sektoru, otkaza i dramatičnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica prošle gotovo ispod radara. Na cijenu se pri odabiru nije gledalo.
“Moraju da imaju najveći mogući komfor, najbolja moguća sjedišta, digitalna rješenja, najbolju sigurnost, audio i video ugođaj kompletan. To je ono što oni gledaju, i nekako postoji između njih to neko nadmetanje ko će imati skuplji automobil”, Semir Mujkić,urednik BIRN-a BiH.
I dok većina građana Bosne i Hercegovine na posao ide gradskim prevozom, pješke ili automobilima koji su jedva u voznom stanju, recimo, načelnik Opštine Prozor-Rama vozi se limuzinom koju je nabavio prošle godine, koja košta 112 hiljada maraka. Ivančević u ovoj nabavci nije vidio ništa sporno. Najskuplji četvorotočkaš prošle godine odvezen je u Elektroprivredu HZHB Mostar. Koštao je oko 150 hiljada maraka, a u tu cijenu uključena su i kožna, sportska sjedišta sa grijanjem i paljenje vozila bez ključa.
“‘To nije normalno. Nivo našeg standarda i taj auto…sve je rečeno…’;
‘Preko jadnog naroda. I od moje penzije, i vaše plate, i njegove, i njegove. Sve se saliva u budžet pojedinca…’;
‘Ja ne mogu ni ovu dvokolicu da vozim, penzija mala…'”, kažu neki od građana.
Tenderi za nabavku službenih auta koncipirani su tako da je, osim što nije direktno naznačeno, bukvalno nacrtana određena marka i model, pa nikakve dileme ne može biti koji auto je na spisku želja načelnika, gradonačelnika, ministara i direktora. Da stvari budu još ozbiljnije, na dvije trećine tendera prijavi se samo jedan ponuđač koji posao i dobije. Na sumnjive tendere tako najčešće nema ko ni da se žali.
“Ponuđači se dogovore da jedan učestvuje na jednom postupku, drugi na drugom, da se jedni drugima ne miješaju i da bez aktivne konkurencije nude svoju robu po najvećim mogućim cijenama. Tako da mi u konačnici automobile plaćamo i više nego što bismo trebali”, kaže Damjan Ožegovič iz Transparency International-a BiH.
Prema podacima BIRN-a BiH, javni sektor u Bosni i Hercegovini raspolaže sa više od 6.100 putničkih službenih vozila, a najskuplje je u garaži predsjednice Republike Srpske. Novonabavna vrijednost mu je 258 hiljada maraka. Ne zaostaju mnogo ni auta na adresi Savjeta ministara BiH.
