Mnogi kažu da je prostitucija najstariji zanat na svijetu. Muškarci su očigledno spremni da plate, kako bi barem na nekoliko sati bili sa ženom. Doduše, oni su spremni da daju novac i za „kupovinu“ buduće supruge. Zašto to čine?
Eliot Špicer bio je guverner Njujorka i glavni tužilac. Istovremeno je bio dovoljno bogat da potroši čak 80.000 dolara na „poslovnu pratnju“ Emporer's Club VIP.
Ta agencija „upoznaje manekenke, misice i izuzetne studentkinje muškarcima visokog standarda“.
Koliko je Špicer uspio da dobije za pomenutih 80.000? Iznenađujuće malo. Cijene istaknute na sajtu Emporer's kluba rangirane su u zavisnosti „njihovog karaktera i lijepog ponašanja u javnim odnosima i interakciji sa drugim ljudima“.
Žene na ovom sajtu dobijaju od tri do sedam zvjezdica u zavisnosti od „kvaliteta“, pa za „vrhunsku“ pratilju morate da izdvojite i do 3.100 dolara po satu.
Ako želite da u društvu takve dame provedete 24 sata, biće vam dostavljen račun od 31.000 dolara.
Poređenja radi, možete „kupiti“ suprugu u Afganistanu po cijeni od 3.140 dolara, koliko iznosi i dvogodišnja plata u toj zemlji.
U subsaharskoj Africi, mlada košta više od godišnjeg prihoda muškarca, a cijena koju plaća je garancija da je sposoban da o njoj brine do kraja života.
Ipak, on izdvaja manje novca na suprugu, nego što neki korisnik Emporer's kluba plaća za 24 sata pratnje.
Zašto su muškarci spremni da plate toliko novca za ženu?
Sivan Anderson, ekonomista na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji koji je proučavao miraz i plaćanje nevjesti, objašnjava da se kroz istoriju žene prije ulaska u brak „kupuju“ kao svojevrsna garancija nevinosti.
To znači da se mlade i zdrave neveste dobijaju po većoj ceni, dok se žene koje već imaju decu dobijaju besplatno.
Jezikom evolucione biologije i ekonomije, kupovanje mlade može se povezati sa „diferencijalnim ulaganjem u roditeljstvo“.
Mužjaci svih vrsta sisara, uključujući i ljude, moraju da plate veoma visoku fiziološku cijenu kako bi ženka, odnosno žena, nosila njihovo potomstvo.
Pošto se bebe rađaju bespomoćne i sa velikim energetskim potrebama, njihov opstanak zavisi od resursa koje muškarci obezbjeđuju njima i njihovim majkama.
Plaćanje žene tada predstavlja garanciju da je muškarac spreman da se o njoj i njihovom potomstvu dugoročno brine.
Postoji mnogo drugih dokaza da muškarci, u poređenju sa ženama, češće smatraju seks kao priliku, nego kao trošak.
Jedna studija sprovedena na Univerzitetu u Arizoni ispitala je studente o tome koji su njihovi minimalni standardi pri odabiru seksualnog partnera, partnera za brak ili za zabavljanje.
Na primjer, dobili su pitanje koji je minimalni procenat inteligencije koji biste zahtijevali od osobe za seks na jedno veče.
I muškarci i žene imali su slične standarde kada je riječ o vezama (partner mora da ima inteligenciju koja je barem iznad prosjeka), kao i za bračne partnere. Međutim, za partnere na jednu noć muškarci i žene imali su sasvim različite kriterijume.
Žene ne bi spavale sa muškarcem, ukoliko nema inteligenciju koja je značajno iznad prosjeka, dok bi muškarci pristali na seks i sa ženom čija je inteligencija ispod prosjeka.
Mnoga istraživanja pokazala su da su muškarci mnogo manje izbirljivi kad je riječ o seksualnim partnerima.
Zašto onda plaćaju žene?
Plaćanje žena i prostitucija mogu se objasniti sljedećom ekonomskom računicom: Žene nose djecu, što znači da su selektivne u odabiru partnera. Muškarci troše značajnu energiju i resurse kako bi dobili pristup ženi, naročito ako je ona mlada i plodna.
Međutim, zašto se u nekim društvima plaća miraz, ako su žene vlasnice reproduktivnih resursa?
Da stvari budu još komplikovanije, u Kini se recimo daje miraz i istovremeno otkupljuje nevjesta.
Tokom 20. vijeka, na osnovu ovako neobičnih pojava, sociolozi su donosili zaključke da ne postoji „ljudska priroda“. To znači da su ljudi u potpunosti oblikovani istorijom i kulturom, a da evolucija nema gotovo nikakvog efekta.
Da li biste se složili s takvim zaključkom?
(VisokoIN)
