Piše: Dragan Bursać
Da nacizam i fašizam cvjetaju na Balkanu, to znaju svi. Ali, ima tu jedna pervertirana stvar, koja se direktno tiče Bosne i Hercegovine.
Restauracijom četničkog pokreta u Srbiji i revizijom ustaštva u Hrvatskoj, manjine u ove dvije države su postale nevidljive. Srbi u Hrvatskoj su nužno zlo, tek puki starci, socijalni slučajevi i nešto profesionalnih političkih uhljeba iz “Oluje”. Hrvati u Srbiji? Hmmm, da li uopšte postoje? I ako postoje, pod jednu šljivu stati mogu.
I zato u najmanju ruku čudi, kada neki od političkih predstavnika ove dvije susjetne države uče narod u Bosni i Hercegovini toleranciji i suživotu. I ne samo da uče suživotu, nego imaju i izvijesne prijedloge, kako što bolje i sočnije rascijepiti Bosnu i Hercegovinu. Srbijanski nacionalisti bi nekako da otcijepe Republiku Srpsku, a hrvatski bi pošto poto reinkarnirali nikad neprežaljenu Herceg Bosnu.
Nošeni ovakvim fiks idejama, hrvatski europarlamentarci u Briselu, sumanuto lobiraju ne bi li se kako federalizovala BIH.
Ova opskurna bratija, velim, zanesena idejama Mate Bobana, već mjesecima poje istu separatističku pjesmu, pred ostatkom evropskih kolega koji pojma nemaju šta je na stvari.
Ruka ruku mije
Posebno je zanimljivo kako se, primjerice, srpski desničari u BiH nisu ni počešali, na ovakve inicijative, a sve dobro znajući da ih pokreću hrvatski ultranacionalisticki jastrebovi. Isti oni jastrebovi koji se smješkaju na grafite sa slovom “U” po srpskim stratištima i grobljima. Tim srpskim desničarima, eto, najedared ne smeta što je Hrvatska postala gotovo očišćena od Srba i što na to sve drži pridike Bosni i Hercegovini kako treba dalje, kako se treba postaviti i kako treba izgledati.
Ovo je čini se primijeto jedino Saša Magazinovic iz SDP-a, koji je pokrenuo incijativu da se Srbima vrati konstitutivnost u Hrvatskoj. Taj zahtjev je dio “Prijedloga rezolucije o želji za napredkom Republike Hrvatske” koji će se naći pred zastupnicima Parlamentarne skupštine BiH i svojevrsni je odgovor na evidentno miješanje susjedne zemlje u unutrašnje poslove BiH.
Magazinović je za sarajevski portal Klix.ba ironično kazao da su parlamentarci u BiH odlučili da pomognu Hrvatskoj svojim savjetima kao izraz “duboke zahvalnosti” zbog sugestija koje susjedna zemlja daje BiH.
Inače, u Prijedlogu rezolucije stoji, između ostalog, da Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine smatra važnim da se zaustavi jačanje desničarskih pokreta i djelovanja pojedinaca i javne promocije ustaštva, te poziva vlasti na svim nivoima da se snažno suprotstave različitim oblicima narušavanja antifašističkog opredjeljenja i imidža Hrvatske.
Jednom Bosanac, uvijek Bosanac
I zaista, fenomenalo je kako se neko uopšte sjetio da 25 godina nakon rata kaže – Komsije, ‘ajde se okrenite sebi, imate vi baš, baš oraha u džepovima.
Ali, pogodite šta? Ova rezolucija NIKADA neće biti usvojena! I ne, nisu tome krivi vaskrsli četnici i ustaše u Srbiji i Hrvatskoj. Nisu tome krivi ni hrvatski ultradesničarski europlarmalentarci. Nije tome kriv niti podnosilac ove antifašističke inicijative…Ne, ne…Krivi su ponajvise srpski i hrvatski politički lideri u Bosni i Hercegovini, koji izdašno troše resurse svoje zemlje, živeći carske živote na poltičkim jaslama BIH dok svim srcem ljube «matice».
E, upravo zato prosječnom srpskom nacionalisti u BIH ne smeta buđenje ustaštva po Hrvatskoj, niti nekom zapadnohercegovackom tajkunu i najmanje smeta veličanje, primjerice, Draže Mihailovića u Srbiji ili Republici Srpskoj. Zašto i bi kad se sličan, sličnom raduje?
Samo i oni i narodi njihovi u BiH, dovijeka će u Beogradu i Zagrebu biti jedino i iskljičivo Bosanci ili eventualno Hercegovci. NIKAD, NIKAD nekakvi Srbi ili Hrvati.
I to znaju svi. I to je jasno svima. Ali, hej, kompleks palanke, male sredine, udružen sa nacionalizmom je posve bolesna stvar. Taj kompleks vas tjera da ćutite iako ste svojim očima vidjeli zlo i nepravdu, samo zato što se to trenutno «ne uklapa u vaš nacionalni plan».
I zato je u danima fingiranih afera, smišljenih “dešavanja naroda», rasturanja zemlje i krađe epskih razmjera, ova antifašistička inicijativa prošla ispod radara. Prvo, kao što rekoh, jer neće biti usvojena, a drugo, mnogo važnije, ljudi u našoj zemlji su srpski i hrvatski ultarnacionalizam pretpostavili kao nešto potpuno normalno, imanentno zdravom razumu, nešto što je mejnstrim stvar i pravilo, i nesto što posve normalo izaziva bošnjački nacionalizam.
Sve nam je normalno
Pa je u pervertranoj BiH realnosti postala komparativna prednost izjasniti se kao ustaša, četnik ili balija. Ili, eventualno njihov potomak. Pa je u pervertiranoj BIH postao vikend hobi kamenovanje ono malo partizana i njihovih potomaka u mirnim šetnjama. Pa je u pervertiranoj BIH postalo normalno postavljati četničke biste pored partizanskih. Pa je u pervertiranoj BiH postalo normalno zvati na komemorativni skup posvećen žrtvama ustaškog terora (para)četnicke jedinice. Pa je, u istoj toj našoj Bosnici- sramotici, postalo normalno da se potomci Partizana izvinjavaju ili snize ton kada pričaju o svojim precima.
I sve nam je to jednako normalno, kao i želja susjeda i komšija i njihovih ultranacionalista, da nekako, sve učeći pameti Bosance i Hercegovce, rasparčaju istu tu BIH.
I od svega toga samo nam je nevidljiva, čudna i nenormalna jedna rezolucija, kojom bi kulturno, kao ljudi i građani ukazali istim tim komšijama i susjedima da se okrenu svome dvorištu.
Znam, ima onih koji će reći da «Bosna postoji samo gruntovno» i da velika većina Srba i Hrvata ne želi (ovakvu) BiH. Ali, činjenice su neumitne i nepobitne. Svako ko je rođen u ovom trouglu između Une, Save, Drine, dinarskog masiva, može otići ne u Beograd ili Zagreb, nego u Velington ili Enkoridž, u Moskvu ili Buenos Aires, biće samo i jedino Bosanac. Ili Hercegovac. Zauvijek.
Od svog porijekla i svoje zemlje, nigdje u svemiru pobjeći ne možete! Zato svaka rehabilitacija počinje prihvatanjem istine i činjeničnog stanja. A, završava, tako što ćemo biti dobri građani, svoje dobre zemlje, koji će kritički birati politička rukovodstva i još pravičnije ih smjenjivati za njihov nerad na izborima.
Prebrojavanjem nacionalnih krvnih zrnaca, vidimo gdje nas je dovelo. I gdje nas u bliskoj budućnosti može dovesti.
Lako je danas biti ustaša, četnik ili balija. Najlakše. Treba biti čovjek. To je za vječnost!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Visokoin.com
