Bosanskohercegovačka javnost šokirana je jezivim slučajem koji se prekjučer dogodio u Brankovićima kod Žepča, gdje je 19-godišnji Ivan Slišković sjekirom odsjekao sebi ruku i nogu, nakon čega je hitno prevezen u sarajevsku bolnicu, gdje mu se ljekari bore za život.
Ivanovu majka Ružu je shrvana od bola i jedva je pričala. Rekla je da se njen sin čudno ponašao još od utorka. Pričao je nepovezano, a ona se zbog toga mnogo brinula.
– Imao je čudne misli… To se dešavalo na momente. Čak je i on sam govorio da se čudno ponaša, kroz suze je kazala Ruža ljubeći Ivanovu fotografiju na ličnoj karti.
Kaže da je Ivanu teško padalo što su se njegova dvojica braće uspjela zaposliti, a on nije. Završio je za bravara, odradio praksu u jednoj žepačkoj firmi i od tada ništa.
– Stalno mi je govorio da njega niko neće i da ne može da radi. No, nikad nisam mogla ni pomisliti da će učiniti sebi ovakvo nešto – govori nam Ruža.
Ruža ne krije da žive u teškim uvjetima te da su jedna od siromašnijih porodica u ovom kraju.
Živim od skoro 130 maraka mjesečno. To nam je sve, da se prehranimo. Kako da moje dijete očekuje bolji život s takvim, minimalnim primanjima – kaže ona.
Kobnog dana sve je, tvrdi Ruža, bilo u najboljem redu. Njen sin Ivan uzeo je sjekiru, kazavši da ide sebi “skinuti špeka”, a potom se uputio na sprat kuće.
– To nije prvi put da to uradi, zbog čega nisam odmah pomislila ništa loše. Kako se izvjesno vrijeme nije pojavljivao, poslala sam sina da provjeri šta radi. Kad je otišao na sprat kuće, imao je šta i vidjeti – govori Ruža.
Prizor na spratu kuće bio je zastrašujući. Oko njenog sina Ivana bila je lokva krvi. Odmah su pozvali Hitnu.
– Kad sam vidjela šta je sebi učinio, nije mi bilo dobro. On je sebi sjekirom odsjekao ruku i nogu. Udario se u predjelu ispod koljena i kod članka, a potom na ruci kod lakta i kod šake. Užas – kroz suze nam priča nesretna majka.
Dodaje da je Ivan do trenutka dolaska Hitne izgubio više od tri litra krvi, a da sumnja kako su njegovi psihički problemi nasljedni.
– Nažalost, bojim se da se radi o genetici. Pokojni otac i familija s njegove strane imali su, također, psihičkih problema. Tako da mislim da se o tome radi, da je, jednostavno, nešto kliknulo u njegovoj glavi pa da to uradi. Odsjekao je sebi nogu i ruku a da nije ni pisnuo – ističe Ruža.
I dok ljekari strahuju zbog moguće infekcije i dok je neizvjesno hoće li hirurzi uspjeti da mu ponovo zašiju odsječene dijelove tijela, a koji su kasnije, nakon incidenta, dopremljeni u sarajevsku bolnicu, majka Ruža boji se najgoreg.
– Daj, Bože, da mi se kući vrati živ! Ne vjerujem da će ga uspjeti spasiti, izgubit ću svoje najmlađe dijete – vikala je ona.
Ugledni sarajevski ortoped Šukrija Đozić smatra da je teško povrijeđeni 19-godišnjak takvo nešto mogao napraviti sebi samo u poremećenom stanju. Kako je rekao, okolnosti šokantnog slučaja su zastrašujuće i skoro nemoguće.
– Tokom rata, ali i poslije, amputacije su se radile isključivo pod općom anestezijom. Ne pamtim da sam u svom radnom vijeku imao ovakav slučaj. To je strahovita bol, koja se mogla podnijeti samo u stanju teškog šoka i traume. Taj mladić je morao sebi presjeći krvne sudove, nerve, kost… Mi to nazivamo takozvanom giljotinskom amputacijom i čudi me kako nije izgubio svijest, jer rijetko koji čovjek ima smanjen osjećaj za bol. Preciznije, da u budnom stanju odsiječe sebi ekstremitete. A posljedice mogu biti strašne, od infekcije, gangrene pa nadalje – tvrdi Đozić.
Pojašnjava kako se ovakvo nešto moglo desiti samo u suludom, zamračenom psihičkog stanju.
