Političari u Bosni i Hercegovini ne mogu se pohvaliti rezultatima rada u mandatu kome se bliži kraj. Na evropskom putu odavno je zastoj, većina ekonomskih mjera koja bi građanima i ekonomiji pomogla u inflaciji je izostala. Mandatno razdoblje od 2018. do 2022. obilježile su brojne blokade rada institucija, ali i pandemija covid-19, koja je još jednom pokazala nefunkcionalnost državnog aparata. Po mnogima je najviše zakazao Savjet ministara BiH.
Ministri su u ovom mandatu redovno zasjedali 54 puta. Prema podacima dostupnim na veb stranici Parlamentarne skupštine BiH, od kraja 2019. do danas, svega deset zakonskih prijedloga došlo je iz ove institucije, a u mandatu ih je bilo 68. Osam zakona je doneseno i objavljeno, jedan prijedlog je u proceduri – Zakon o javnim nabavkama, dok je jedan – Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu odbijen. Zbog takve statistike, mnogi ovaj saziv Savjeta ministara ocjenjuju najgorim u istoriji.
“Jako malo nekih rješenja koja bi mogla koristiti građanima Bosne i Hercegovine je provedeno na ovom nivou vlasti. Jako malo je urađeno na evropskim zakonima, ako uzmemo ove zakone koji su navedeni, odnosno mjere iz 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije tek je jedna u potpunosti provedena, neke su tek zagrebane”, kaže urednik portala Istinomjer Dalio Sijah.
Ne treba zaboraviti da se i na početak rada Savjeta ministara, odnosno na formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini od provođenja izbora čekalo duže od godinu dana. Prva kočnica u ovom mandatu povučena je zbog politike prema NATO savezu.
“Ali se onda ispostavilo zapravo da, još jedan dokaz kako su političari koji god uzmu vlast majstori u izmišljanju kriza. Sada se više vjerovatno nitko više i ne sjeća što je bio razlog te odgode. Nakon toga, sve što se dogodilo je pokazalo da nema ni volje ni spremnosti niti znanja da se bilo šta konkretno radi. Sve se svelo na otaljavanje posla”, mišljenja je novinar Ranko Mavrak.
Nakon prve blokade dolazi pandemija koronavirusa, svjetska kriza koja je pokazala kakav nam je zdravstveni sistem, ali i kakva je državna vlast. Većina mjera kojima se pokušavalo pomoći zdravstvu, građanima i privredi pala je na entitete, a državne institucije, koje su uporno skidale odgovornost sa sebe pokazale su koliko nisu u stanju čak ni da koordinišu. Savjet ministara i ovdje je prednjačio. Politikolog Mladen Bubonjić smatra da se neefikasnost institucija treba staviti u širi kontekst.
“Narativna matrica je sve oštrija kao i govor mržnje i u jednoj takvoj konstelaciji odnosa od strane njih koji proizvode takav narativ, teško je očekivati da bilo kakav dogovor mogu da postignu a kamoli da nešto rade. Što se tiče odgovornosti, opšte je poznato da smo mi jedno društvo neograničene neodgovornosti”, napominje Bubonjić.
Posljednja blokada rada Savjeta ministara, nastala krajem jula prošle godine nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Incko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se kažnjava negiranje genocida, trajala je oko tri mjeseca. Predstavnici vlasti i opozicije iz Republike Srpske povukli su se iz rada u institucijama, ali, i nakon povratka, neko vrijeme su blokirali donošenje odluka. Ako se još aktuelni saziv poredi sa prethodnim, brojke su znatno drugačije. Od 147 prijedloga zakona u mandatu 2014. – 2018, ministri su u proceduru uputili 61.
