DERVENTA – Vjerovali ili ne – bračni par Marić živ se sahranio. Sagradili su grobnicu i pozvali 200 zvanica na zadušnu večeru. I onda su tu zadušnu večeru u Pojezni kod Dervente pretvorili u jedno veliko slavlje.
Prošlo je od toga već vremena, smrt ne dolazi, ali kažu oni su spremni. Preduhitrili su je.
“Svi veseli ja sam rekao, imate jesti, imate piti, veselimo se kao da je sahrana mislite, ali kao da nije. Nemojte misliti na to”, priča Dragan.
Marići pričaju da oni o smrti ne misle, ali se za nju uveliko spremaju. Najvažnije im je da je grobnica kvalitetna. A grobnica je na seoskom groblju – na samo 50-ak metara od njihove kuće.
Kada se ujutro probude Dragan i Dragica prvo što pogledaju iz svoje porodične kuće je ova ovdje porodična grobnica. Kažu, nije im to uopšte jezivo, nije ni neuobičajeno, na neki način se čak i privikavaju na svoju vječnu kuću.
I tu, kako Marići kažu, vječnu kuću gradili su kvalitetno. Bitno im je da traje i da je, za ne daj Bože, sve spremno.
“Normalan osjećaj. Neki kažu joj kako možete, ja to ne bih mogla. Ne znam, meni je to sasvim normalno”, priča nam Dragica.
“Pošto nemamo nikoga, nemamo djece, nemamo ništa, pa sam zato i uradio. Jer to sam odradio, to sam uvijek zamišljao kad umrem da mi ne bi išla zemlja u oči ili blato”, kaže Dragan.
Možda su proslavili svoju smrt, ali svaki dan Dragica i Dragan slave i život. Prije svega, svoju ljubav.
“Ženico moja koliko te ja volim. Koliko me voliš, reci? Mnogo puno – dobro je hvala na ljubavi. Ti si meni sve u životu što imam – imam samo tebe.”
Marići su u braku 25 godina. Dragica je Draganu treća žena. Prve dvije bile su Mađarica i Poljakinja. Nećete vjerovati, ali fotografije tri žene, kao tri najbolje drugarice, i danas su na zidovima dnevne sobe, ali i na koricama knjige „Moj život“ koju je Dragan napisao. I Dragici to uopšte ne smeta. Kaže, kako god bilo – ona je definitivno posljednja.
