Aktivista mostarske Future za Buku ističe kako BiH ima poljoprivredni potencijal da hrani 25 miliona ljudi, ali da, zbog nerada nadležnih, trenutno ne možemo prehraniti ni Sarajevo
O učinku vlasti u Bosni i Hercegovini se konstantno priča, a posebno se takve priče intenziviraju u vrijeme kriza, kada je građanima potreban oslonac više nego ikada. Zbog kriza koja je obuhvatila svijet, raste briga i u našoj zemlji, pogotovo jer su građani prethodnu godinu bili izloženi brojnim poskupljenjima i sada su ponovo dovedeni u nova iskušenja. Pitaju se kako prebroditi naredni period u kojem se najavljuju poskupljenja nafte i drugih bitnih derivata, s obzirom da poskupljenja tih proizvoda ne mogu proći bez poskupljenja i nekih drugih proizvoda i usluga.
Izgubljeno povjerenje u vlasti
Ekonomisti uz pomoć medija već mjesecima upozoravaju, predlažu konkretne mjere, izmjene određenih zakona, ukidanje pojedinih nameta privredi i građanima, međutim, vlasti i dalje ne reaguju. Za svaki prijedlog koji stigne od ekonomskih stručnjaka traži se izgovor, čekaju se analize nadležnih institucija. Ali od državnih vlasti ni analiza ni konkretnih mjera.
O očekivanjima od institucija vlasti, te o važnosti ulaganja u poljoprivredu u kriznim situacijama razgovarali smo s Marinom Bagom, predsjednikom Udruženja za unapređenje kvalitete življenja Futura iz Mostara. On ističe da nismo do sada imali priliku uvjeriti se kako vlasti reaguju na vrijeme i donose konkretne mjere prije nego nas neki problem zadesi.
“Ja bih volio to zaista vidjeti, kada bi bilo primjera pozitivne prakse pa da se na njih pozovemo. Zaista to nisam vidio, a budućnost je zaista neizvjesna upravo zbog toga. Jednostavno smo potkapacitirani i to moramo razumjeti. Mi sve vrijeme analiziramo neku politiku, a ne razumijemo da je politika i ekonomija isto, odnosno politika kreira ekonomiju. Naša ekonomija jednostavno nije postavljena kako treba i status quo vlada godinama i apsolutno se ne prate gibanja na tržištu i to je za ekonomiju samoubojstvo. Naravno da ima mehanizama i o tome možemo do ujutro”, kazao je za Buku Bago.
Podjeća kako je u Bosni i Hercegovini samo ekonomska kriza stvarna, dok je ona politička lažna.
“Ako distribucija novca ide bez problema, teško je govoriti da imate nekih teških političkih problema. U toj priči ekonomija je zapostavljena. Mi moramo operirati s robnim rezervama, raditi efikasno i pošteno. Sve se to može. Nas je malo više od dva milijuna i s aspekta države ne bi smjelo biti nikavih problema. Nemamo na raspologanju nikave dane i mjesece, stvari su se trebale raditi jučer. Jedan stručan i raspoložen tim bi mogao profitirati i sa aspekta politike, ekonomije i zaliha”, navodi.
Mnogi ekonomisti odavno predlažu kako bi Bosna i Hercegovina trebala imati neki vid kriznog štaba, koji bi u ovakvim situacijama brinuo o ekonomiji, pratio svjetska kretanja i donosio brze i efikasne mjere. I naš sagovornik smatra da je vijeće stručnjaka u bilo kojoj oblasti neophodna stvar.
“Mora se slušati struka. Ovo je multidisciplinarna varijanta, više struka mora tu učestvovati. Niko na svijetu nema tu pamet. Najbolji političari okupljaju oko sebe najbolje ljude. Problem je što naši političari najbolje ljude tjeraju iz zemlje i zato je izostalo načelo izvrsnosti gdje ćemo posao dati najboljem, bez obzira o kome se radi”, smatra on.
Napominje kako je prvi i osnovni problem – kako vratiti povjerenje građana.
“Mi smo u vrijeme covida imali primjere gdje te strukture i institucije koje trebaju čuvati civile budu uključene u pljačku građana kad im je najteže i zbog toga je osnovni problem kako vratiti povjerenje u politiku. Vidimo na terenu da građani rade suprotno od onoga što radi politika. Niko ne vjeruje našim ljudima, da će sačuvati banke, da će biti robnih rezervi. Vidimo kako se ljudi ponašaju i to je produkt dugogodišnjeg nepovjerenja. Samo zajedno možemo izaći iz ovoga, pitanje je samo ima li razuma i kako ćemo ga okupiti”, jasan je Bago.
Nekad uvozili samo banane i ananas, danas sve
Godinama se u Bosni i Hercegovini priča kako su mizerna ulaganja u poljoprivredu, te kako zbog indolentnog odnosa vlasti gubimo mnogo, jer propadaju poljoprivredni potencijali. Apsurdno je da se vlast okrenula uvozu, a da nije sve kapacitete uložila da sami proizvodimo svoje potrebe, barem one koje možemo. Tako mnogi poljoprivrednici često ističu podatak da BiH danas uveze 80 posto hrane koju pojedu građani, dok samo 20 posto bude proizvedeno u našoj zemlji. Navode kako su ovi procenti bili obrnuti prije rata.
“To je tačan podatak. Mi smo nekada uvozili samo banane, ananas, naranče i limun. Mi jednostavno naše resurse nismo stavili u funkciju razvoja. To je mogla uraditi samo budala ili čovjek koji apsolutno nema osjećaja za opće dobro. Evo, proći ćemo kroz nekoliko činjenica. Bosna i Hercegovina po kvadraturi svog zemljišta, bilo da se radi o obradivom, voćnjacima itd, može hraniti 25 miliona ljudi. Trenutno mi ne bismo mogli prehraniti ni Sarajevo. Dakle, vrlo je jasno što treba uraditi. Mobilizacijom poljoprivrede vi otvarate radna mjesta. Osiguravate dodatne prihode, zdravu hranu, vi napunite robne rezerve svojim kvalitetnim proizvodima koje ste dužni i kontrolirati. Zašto ne bismo jeli svoju i zdravu hranu, to nam više postaje kao neka svemirska misao”, naglašava Bago, te navodi još jedan od načina pomoći građanima.
“U Federaciji BiH postoji zakon o obitelji s djecom, i jedno od prava naše djece je topli obrok u školama. Ovdje je riječ o vrtićima i osnovnom obrazovanju. I naravno, to pravo se nigdje ne poštuje. Mi smo zanemarili svoju djecu, a zamislite kada bismo im osigurali topli obrok u školama, mislim da bi se, kada je riječ o HNŽ-u, sva poljoprivreda mogla mobilizirati, stočarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo itd. Samo da napravimo distribucijski kanal do naše djece. Mislim da bismo jačali kapacitete, koji bi se usuđivali proizvoditi još više, gdje bi se moglo i izvoziti, a što bi bio cilj jedne mikrozajednice. Dakle, nama sve piše. Sve ono što trebamo uraditi se zna, ali teško je jednu diletantsku i korumpiranu političku kvazielitu staviti u okvire rada”, zaključuje naš sagovornik.
