Na autobuskoj stanici u Tomislavgradu nalazi se spomenik gastarbajterima. Tako počinje video na Deutche Welle o mladom Marku Bagariću. Marko se, kao i mnogu njegovi vršnjaci, nakon završene srednje škole zaputio trbuhom za kruhom.
Nakon pola godine boravka u Munchenu, Marko shvaća da ondje za njega nema sreće, i vraća se u Tomislavgrad.
“Živiš radnu sedmicu od ponedjeljka do petka asociran samo na rad, na dolazak kući, na spavanje i na buđenje, i opet na isti posao. Petak i subotu i nedjelju izlaziš. Ali živiš od plaće do plaće”, razočarano je za Deutche Welle ispričao Marko.
No, neke stvari su mu se ipak svidjele: “S 20 godina svak’ te smatra ozbiljnim, niko ne žuga ako radiš svoj posao ako treba.”
Mladi Marko je u potrazi za srećom Munchenu u šest mjeseci promijenio šest poslova.
“Uvijek sam razmišljao o povratku, na šetnje s psom, vidit’ svoju raju, da mogu s njima popiti kafu. Nije me zanimalo ništa čime bih sebe formirao, a bio prazan iznutra”, shvatio je.
Nakon iskustva u Njemačkoj, Marko zaključuje: “Ovdje imam dobrog oca, i djeda. Imam sve ‘vamo, mogu i ‘vamo nešto ostvarit. Tu sam se rodio, mislim da ne trebam više govorit zašto sam se vratio. Ostajem u BiH, formirat ću se ko osoba, studirat, radit, šta ja znam, zadovoljan sam životom kojim vodim:”
Video u kojem Marko Bagarić priča o svom ne tako plodonosnom iskustvu možete pogledati OVDJE.
