U Visokom je trgovina odavno prestala biti pošten posao. Danas se sve više radnika suočava s praksom koja se može opisati samo kao moderno robovlasništvo: na račun legne minimalac, a ostatak plate – ako si „pametna glava“ – vraćaš gazdi u kešu.
Upravo tako danas funkcioniše radni odnos u brojnim trgovinama i firmama. Plata na papiru zadovoljava zakon – ali ne i stvarnost. Radnik potpiše da je primio pun iznos, a zatim mu gazda „ljubazno“ objasni kako taj višak ipak treba da se vrati – odmah, na ruke.
Ne pristaješ? Dobiješ otkaz. Bez riječi, bez prava, bez podrške. Mjesto tebe dolazi neko drugi, spreman da šuti i trpi. U gradu gdje je svaka marka važna, strah od gubitka posla tjera mnoge da pristanu na ovakvu ponižavajuću šemu.
O ovome se, naravno, ne govori javno. Radnici šute, gazde zadovoljno trljaju ruke, a inspekcije gledaju na drugu stranu. Sve dok neko ne progovori – a i tada, uglavnom ostane bez posla, i bude etiketiran kao problematičan.
I nije ovo priča jednog čovjeka ili jedne firme. Ovo je sistem. Tiha, ali brutalna zloupotreba koja godinama prolazi nekažnjeno.
O firmama, trgovinama i ugostiteljskim objektima punog imena ćemo naknadno pisati. Jer imena postoje. I prepoznat će se – ako već nisu.
Visokoin.com / Redakcija
