Najniža plaća u Bosni i Hercegovini u 2025. godini iznosi 1.000 KM u Federaciji BiH, dok je u Republici Srpskoj određena u rasponu od 900 do 1.300 KM, zavisno od stepena stručne spreme. Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu u julu je koštala 3.202,70 KM. To znači da minimalac pokriva tek oko 31 posto osnovnih troškova života, dok prosječna plata u FBiH pokriva približno polovinu.
U Federaciji BiH Vlada je krajem prošle godine donijela odluku kojom se najniža neto plaća za 2025. utvrđuje na 1.000 KM, što će važiti do kraja godine. U Republici Srpskoj uveden je potpuno novi sistem diferenciranih minimalnih plata. Tako nekvalifikovani i polukvalifikovani radnici imaju najnižu plaću od 900 KM, zaposleni sa srednjom školom od tri godine 950 KM, oni sa četverogodišnjom srednjom školom 1.000 KM, dok najviši minimalac od 1.300 KM pripada radnicima sa višom i visokom stručnom spremom. Ova odluka primjenjuje se retroaktivno od početka godine i predstavlja novinu u regulaciji tržišta rada u RS.
Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa nastavila je rasti. U maju je iznosila 3.178,40 KM, u junu 3.180,40 KM, da bi u julu premašila 3.200 KM. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, pokrivenost korpe minimalnom platom iznosi tek trećinu, a prosječnom platom polovinu. Drugim riječima, i u najboljem slučaju, porodica koja živi od minimalca ima više od dvije trećine budžeta neosiguranog svakog mjeseca.
U praksi to znači da minimalna plaća u Federaciji BiH od 1.000 KM ostavlja prazninu od oko 2.200 KM kada se uporedi sa sindikalnom korpom. Čak i najviši minimalac u RS od 1.300 KM ne doseže polovinu troškova iz julske korpe. U eurima, razlika je jednako očigledna: minimalac od 1.000 KM vrijedi oko 511 eura, dok potrošačka korpa košta približno 1.638 eura.
Forbes Bosna i Hercegovina u svojim analizama naglašava da potrošačka korpa ne predstavlja nikakav luksuz, već mjeri minimalne troškove prehrane, stanovanja, obrazovanja i prijevoza za četveročlanu porodicu. Činjenica da minimalac u BiH pokriva samo trećinu tih troškova pokazuje ozbiljnost problema i jasno ukazuje na nedostatak usklađenosti između politike plaća i realnih troškova života.
Iako su povećanje minimalne plaće u Federaciji i diferencirani sistem u Republici Srpskoj važan iskorak, jaz između primanja i cijene života ostaje ogroman. Dok god sindikalna korpa raste brže od plata, minimalac će ostati daleko od onoga što bi trebao da bude – pravi minimum za dostojanstven život.
