Jučer je održana javna rasprava o nacrtu budžeta općine Visoko za 2019. godinu na kojoj sam ispred Općinskog odbora Naše stranke i ja uzeo učešće i postavio nekoliko pitanja na koja nisam dobio odgovore, odnosno dobio sam smiješne, da ne kažem za razum ponižavajuće odgovore.
Konsultirajući se sa stručnjacima iz našeg općinskog odbora gdje smo izanalizirali svaku tačku detaljno, u nacrtu budžeta koji treba da se donese smo pronašli niz nejasnih stavki za koje smo imali namjeru da tražimo pojašnjenje. Rasprava je počela tako što je u salu ušla gospođa Senija Zečević, pozdravila prisutne kojih je bilo u popriličnom broju i otvorila raspravu. Tačnije, ponudila je prisutnima da pitaju sve što nije jasno i da će službe, koje nisu bile prisutne i koje ja nisam vidio, pokušati pojasniti i odgovoriti. Prvi sam se javio ja. Na pitanje o stavki budžeta koja se zove transferi za društvene djelatnosti i koja je sa 180 skočila na 560 000 hiljada maraka, s obzirom da tolika oscilacija izaziva sumnju, gospođa je vidno nespremna odgovorila da ovo nije ta vrsta rasprave i da ona ne može odgovarat na stavke već da bi bilo najbolje da to uradim pismeno. Prisutnici u sali su se nasmijali nakon ovakvog odgovora.
Zatim sam pitao zašto se smanjuje budžet za djecu sa posebnim potrebama za 10 000 maraka, također sam dobio odgovor da je ova rasprava više forma da se građani u što većem broju pojave na raspravi a ne da učestvuju na način rasprave, što znači da je ovo trebalo bit neka vrsta sijela podobnih građana, bez pitanja i bez odgovora. Brzo sam shvatio da rasprave nije trebalo ni biti i da pitanja nisu očekivana. Imao sam u planu pitati i za 150 000 maraka koje se prebacuju sa Radio televizije Visoko na Kulturni centar, s obzirom da je priča dobila sudski epilog, zatim pitanja za poljoprivredne poticaje za koje smatramo da se trebaju povećati kao i za kapitalna ulaganja koja su dosta nejasna.
Međutim, to sve nisam stigao upitati jer mi je nespremna gospođa u početku dala do znanja da je nespremna, da je tu poslana samo zbog formalizma, jer u sali nije bio prisutan nijedan relevantan i kompetentan zaposlenik Općine ili šef neke od službi koji bi mogao odgovoriti, i da nevještim odgovorima pokušava raspravu pretvoriti u demagogiju. Nakon što sam saslušao ponuđeno, ustao sam i napustio salu uz opasku da javna rasprava nema smisla ako se u njoj ne raspravlja.
Kao zaključak bih dodao to da se na osnovu viđenog na najvažnijoj javnoj raspravi može slobodno kazati da lokalna vlast u Visokom građane smatra budalama jer na takve rasprave ne očekuju posjetu, ne očekuju pitanja i šalju nižerangirane službenike, koji nemaju pravo da učestvuju u raspravi, da ispune zakonsku formu prisustva. Demokratija u Visokom poprima sasvim novi oblik u kojem se građani pozivaju da bleje kao ovce na raspravama koje ih se itekako tiču i gdje će im nižerazredni službenici na postavljeno pitanje dati odgovor da ovo nije rasprava.
Sramota!
