Među 2.200 hadžija, koji su ove godine u organizaciji Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice u Bosi I Hercegovini putovali na hadž, nalaze se i Mirsada i Ismir Jusufović iz Visokog.
Njihova priča je specifična po tome što je Mirsada stopostotni invalid, ali je to nije onemogućilo da ove godine obavi ovu petu islamsku dužnost. Njen suprug, Ismir, je tu sa njom. Pomaže joj, te zajedno s njom ibadeti u ovim svetim mjestima. Ističu da im ništa nije bilo teško ove godine u Medini i Mekki.
Izazovi i iskušenja
– Kad smo finansijski bili u mogućnosti da obavimo hadž, moj Ismir je odlučio da oboje krenemo na hadž, a također je odlučio i da obavimo hadž i platimo bedele za mog oca, majku i brata. Međutim, kažem ja svom Ismiru da on ide sam, jer sam se bojala da mu ne budem poteškoća i da neće neki farz hadža uspjeti obaviti zbog mene. On je rekao da idem i ja i da je to završena priča. Na TV BIR sam vidjela da postoje posebne staze i olakšice na hadžu za invalide, te sam se onda složila sa Ismirom da i ja idem na hadž i jedva sam čekala da dođem ovdje – kaže Mirsada Jusufović na početku razgovora za Minu.
Njena životna priča je puna izazova i iskušenja, a ta iskušenja su kulminirala u trenutku kada je doživjela tešku saobraćajnu nesreću i kada je postala nepokretna.
– Vraćala sam se jedan dan s posla i sama sam bila u automobilu. Naišao je poznanik, koji je bio pijan, u svom automobilu i zabio se direktno u moje vozilo. Toliko je jak udarac bio, da su me vatrogasci morali vaditi iz automobila. Ničega se ne sjećam od tog dana. Ostala sam stopostotni invalid. Dva i po mjeseca oporavka u bolnici se ne sjećam ničega, bila sam u komi 20 dana. Dijagnoza je bila vrlo ozbiljna, izljev krvi u mozak, trajno oštećenje mozga, oduzetost kuka i lijeve ruke, mozak je počeo oticati, imala sam i fakturu lobanje – priča svoju životnu priču Mirsada.
Kaže da je zadovoljna Božijom odredbom i da se najviše zahvaljuje Njemu koji ju je ostavio u životu.
“Iman i vjera u Allaha su mi najbitniji”
– Da je Allah propisao da umrem, ja bih umrla, ne postoje doktori koji bi mi pomogli. Jedva sam čekala da dođem u Medinu i Mekku. Viđenje Kabe i dani Arefata se ne mogu opisati riječima. Bilo je naporno, cijelo vrijeme sam bila u kolicima, ali se sve završilo. Na Arefatu sam cijelo vrijeme bila u kolicima. Moj Ismir je uz mene od prvog momenta. On je toliko imao strpljenja. Prvo Allah, pa moj Ismir, njima se zahvaljujem. Ismir je sve u našoj kući, i domaćica, i spremačica, i kuhar, on mi je sve – kaže ona.
Njen suprug, Ismir, kaže da je sebi dao zadatak da se bavi svojoj suprugom i da joj, koliko god je to moguće, olakša život.
– Iman i vjera u Allaha su mi najbitniji. Odlučio sam nakon svega da se bavim svojom suprugom, a ne čovjekom koji je to napravio. Kad smo došli u Medinu, plakao sam dva dana. Čovjek živi sa imanom, a kada sve to vidiš i osjetiš ovdje, odmah mi dođe da zaplačem. Mnogi ljudi, poznanici, komšije, koji imaju imetak, a boje se da dođu ovdje, poručujem im da trebaju da dođu ovdje. Allah svačije stanje zna. Ako bude propisano da preseli ovdje, on će preseliti. Ljudi se ne trebaju dvoumiti, neka se prijave i neka dođu da obave hadž – poručio je Ismir Jusufović.
Podsjećamo, preostala tri aviona sa našim hadžijama u domovinu bi se trebala vratiti u srijedu i u četvrtak, čime će biti kompletiran povratak svih 2.200 hadžija.
