Banjalučanin Mladen Veletić sa 29 godina odbranio je doktorsku disertaciju na Norveškom univerzitetu za nauku i tehnologiju u Trondheimu, a u disertaciji povezao je medicinu i elektrotehniku, te se nada da će njegovo teorijsko rješenje imati i praktičnu primjenu.
Odbranom doktorske disertacije postao je najmlađi doktor nauka Elektrotehničkog fakulteta (ETF) Univerziteta u u Banjaluci. Njegove doktorske studije realizovane su u okviru programa NORBAS u kojem su učestvovali Univezitet u Banjaluci, Nišu i norveškom Trondheimu. Veletić je doktorat paralelno pripremao na Univerizitetu u Banjaluci i Trondheimu. Prethodno se školovao u Banjaluci gdje je završio osnovne i postiplomske studije na ETF-u, gdje je zaposlen kao saradnik u nastavi od 2011. godine.
“Tema je dosta specifična, u slobodnom prevodu bi glasila ‘Neuronska komunikacija kao koncept za prenos podataka u nano mrežama’. Radi se o interdisciplinarnoj oblasti gdje sam znanja stečena na studijama elektrotehnike primjenio u medicinske svrhe jednim dijelom, a jedan dio rezultata je primjenjiv i u elektrotehnici”, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Mladen Veletić.
Primjena elektrotehnike u medicini
Prema njegovim riječima spoju elektrotehnike i medicine naučnici širom svijeta se sve više i više okreću.
“Imate Stiva Jobsa koji je sedamdesetih godina rekao da nastaje digitalno doba i bio je jedan od prvih koji su predvidjeli razvoj digitalnog društva. Neposredno 2011. godine prije smrti je rekao da najveća dostignuća u 21 vijeku treba da budu na presjeku biologije i tehnologije, na neki način medicine i elektrotehnike”, rekao je Veletić.
Dodao je da elektrotehnika već dugo ima primjenu u medicini, a da u društvu očekuju naprednija i bolja rješenja u pogledu dijagnostike i terapije raznih bolesti.
“Koliko smo mi daleko ili nismo nije baš jednostavno odgovoriti. Mnoge druge razvijenije države ne rade ove stvari koje smo mi radili. Nismo radili praktične stvari, radili smo samo na teorijskim osnovama nekih budućih praktičnih rješenja. Ono što je sigurno da mi ovdje kao naučnici imamo potencijal da se bavimo svi i svačim i to dokazuju mnogi sa našeg univerziteta, prvenstveno mislim na svoje najvbliže saradnike sa ETF-a. Vidjećemo šta nosi budućnost i kakve mogućnosti imamo mi ovdje za potencijalnu implementaciju tih rezultata ne samo mojih nego i mnogih drugih kreiranih na ETF u okviru svih oblasti istraživanja”, rekao je Veletić.
Praktična primjena njegovog rada pružila bi mu ogromno zadovljstvo.
“Treba biti realan i shavatiti da smo pioniri u ovoj oblasti kada su u pitanju istraživanja koja sprovodimo. Treba biti strpljiv, čekamo razvoj tehnologije, novih materijala, novih komponenti koje će se koristiti za razvoj nano-tehnologije, elektronskih uređaja tako malog reda veličina. Vidjećemo, ono što je definitivno neophodno jeste saradnja ljudi sa različitim znanjima neurologa, inženjera elektrotehnike, fizičara, psihologa… Svi ti ljudi su neophodni da se implementiraju ovi rezultati do kojih smo došli. To su u stvari teorijske osnove i način kao neuronsku komunikacionu mrežu koja je znamo jako moćna i koordiniše sve akcije ljudskog tijela, kako tu mrežu shvatiti posmatrati kao bilo koju drugu računarsku komunikacionu mrežu koju analiziramo u elektrotehnici i kako je sagledati na drugi alternativni način, kako ponuditi novi način razmišljanja kada je terapija u pitanju, kako ponuditi novi koncept za prenos podataka, iskoristiti biološku infrastrukturu koja je za nas razvijena evolucijom i kako prenijeti informaciju unutar organizma od tačke A do tačke B”, kazao je Veletić.
Naveo je da je jedan od načina implementacija takozvanog bajpasa za nervni sistem obzirom da ljudi koji imaju problem sa kretanjem ne kontrolišu svoje ekstemitete jer imaju problema sa neuronskom komunikacijom odnosno informacije iz centralnog nervnog sistema ne prolaze kroz kičmenu moždinu i ne dolaze do nervnih ćelija koje su locirane na ekstremitetima.
“Onda je u takvom slučaju inženjersko rješenje uraditi bajpas informacija koje se prenose i kreirati potencijalno rješenje za takve ljude”, istakao je Veletić.
Šansa u fondovima EU
Tokom osnovnog studija bio je student generacije, a na pitanje koliko se u životu morao odricati zbog nauke kaže da ne misli da se u mnogome odricao od normalnog života, ali da bi to sigurno bolje mogli procijeniti njegovi prijatelji.
“Mislim da posvećenost u bilo kojem poslu i profesiji daju rezultate. Posvećenost i odlučnost ključne su stvari koje trebate imati i da će uz to rezultati doći bez obzira na vašu oblast djelovanja”, smatra Veletić.
Obzirom da je šest godina zaposlen na Elektro-teničkom fakultetu u Banjaluci istakao je i da se na ovom fakultetu na tri odsjeka školuju inženjeri elektrotehnike koji brzo i lako nalaze posao bez obzira koji su smjer završili. Smatra da bi mladi ljudi trebali imati u vidu da će na primjer sa informacionim tehnologijama biti u mogućnosti da si obezbjede pristojna primanja i normalan život.
Kada je u pitanju budućnost Mladena Veletića rekao je da voli i ono što sada radi i da bi se želio nastaviti baviti naučno istraživačkim radom.
“Kakvo će biti okruženje u kojem ću se baviti još uvijek ne znam. Treba da se sagledaju različite stvari u svakom slučaju potencijal postoji. Ne treba razmišljati kao većina da ovo nije država dobra za napredak, da očekujemo od države da ponudi sredstva za sve što radimo. Mi smo ti koji treba da se trudimo da obezbjednimo neka sredstva. Evropska unija ima mnogo fondova koji podržavaju naučno istraživački rad i treba se potruditi da ta sredstva dođu na naše univerzitete i onda odatle raditi neke ozbiljnije stvari”, dodao je Veletić.
