Da iz Bosne i Hercegovine ljudi odlaze skoro svakodnevno, više nije nikakva novost.
Gotovo da nema grada, pa čak ni mahale ili zgrade koja ne poznaje barem nekoliko osoba koje su u potrazi za boljim životnim uslovima spakovale kofere i otišle preko granice.
Novost zadnjih godina je da ljudi više ne odlaze isključivo iz finansijskih razloga. Takav slučaj je i sa Muhamedom s Alipašinog Polja u Sarajevu. Ovih dana sprema kofere, ali ne da bi otišao na ljetni godišnji odmor, već kako bi potražio zemlju koja će mu to, ali i brojna druga radnička prava omogućiti.
Takva zemlja bi, prema njegovom mišljenju, trebala biti Danska.
“Dao sam otkaz na svom poslu ovdje jer sam dobio posao u Danskoj i sada samo čekam da mi odobre vizu kako bih mogao krenuti i odmah početi raditi“, kazao je Muhamed na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.
Muhamed je djelovao neobično sretan i s osmijehom je pričao o odlasku iz BiH. Ne krije da jedva čeka ‘ugasiti svjetlo’ za sobom.
“Vjerujte mi, jedva čekam da uđem u autobus“, iskren je Muhamed koji ne krije želju za odlaskom.
Zanimalo nas je zašto je to tako, a Muhamed kratko kaže – razloga je milion, pa ih počinje nabrajati.
“Prvo, najviše mi smeta ono što sam zadnjih dana doživljavao. Na razgovoru za posao ti kažu ‘radit ćeš do 4’, a ti ostaneš do 7 ili 8, dođeš kući u 9. I kome se žaliti?“, priča Muhamed.
“Drugo, ovdje moraš trljati ruke kada te gazda prijavi. A, ako imaš sreće da budeš prijavljen čitavog radnog vijeka, kolika će ti biti penzija? Da od nje živim? Kako?”, ispituje nas Muhamed.
“Na poslu nemaš skoro nikakva prava, počevši od radnih sati, preko rada za vikende do godišnjih odmora. Ja sam, naprimjer, za sedam godina rada, dobio ukupno 10 dana godišnjeg odmora. Tu ne računam period koronavirusa kada svakako nismo radili”, ispričao nam je 27-godišnji Muhamed, rođeni Sarajlija, koji se inače radi na montaži ventilacionih sistema.
U Bosni i Hercegovini ostavlja roditelje i sestru i daje nagovještaj da će se možda jednog dana vratiti.
“Tamo su plate daleko veće nego ovdje, ali to zaista nije ključni razlog mog odlaska. Ipak, kad razmisliš, za par godina možeš, ako si pametan, uštedjeti možda i do 50 hiljada KM, a to ovdje ne možeš do kraja života. Meni je u firmi preko koje idem plaćen smještaj i režije za svaki mjesec, tako da zaista neću imati nikakve velike troškove“, objasnio nam je Muhamed, te za kraj dodao da je u BiH promijenio nekoliko firmi, ali da je situacija svugdje ‘u pet deka’.
