Murisa Halilović je mlada Romkinja, aktivistkinja, koja vjeruje da je obrazovanje ključ za izlazak iz kruga diskriminacije i siromaštva u kojem se nalazi romska zajednica u BiH.
Nove generacije mladih Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini, postaju sve prepoznatljivije među svojim sunarodnicima, ali i cjelokupnom društvu. Oni su obrazovani, govore strane jezike, aktivisti su i ne rade samo na rješavanju problema Roma. Vide se, prije svega, kao građani i građanke ove zemlje.
Jedna od njih je i Murisa Halilović, aktivistkinja UG “Budi moj prijatelj” iz Visokog. Zatekli smo je kako sa volonterima udruženja priprema predstavu u formi forum teatra. Predstava uskoro treba da bude pred publikom, a volonteri još nisu sigurni u tekst. Bila je pomalo ljuta zbog toga, ali je sigurna da će sve biti savršeno do datuma kada predstava treba biti premijerno izvedena.
Ona je unijela novinu u organizaciju. Kroz forum teatar ona šalje jasne poruke publici. Predstava nosi naziv “Ja hoću da se zaposlim”. Govori o tome kako Romi žive i kako teško dolaze do posla. Predstava će biti odigrana pred ljudima iz Centra za socijalni rad, Biroa za zapošljavanje i predstavnicima Općine Visoko.
Nakon probe, Murisa je ipak bila zadovoljna. Zakazala je novu probu sa volonterima i podsjetila ih da vježbaju tekst.
Od malih nogu u organizaciji
Murisa je studentica druge godine Fakulteta političkih nauka u Sarajevu na odsjeku za Socijalni rad. Živi na relaciji Visoko – Sarajevo, a često putuje i van BiH. U udruženju je aktivna još od malena.
“Kada sam malo odrasla, dolazila sam na radionice. Na iste one radionice, koje danas ja organizujem. Provela sam puno vremena ovdje i mnogo sam naučila. U ovoj organizaciji je za mene sve počelo” – kaže Murisa.
U tom ranom periodu odrastanja Murisu je zadesila teška porodična tragedija. Ona i njena sestra su u vrlo kratkom vremenskom periodu ostale bez roditelja. Bio je to veliki šok. Brigu o njima je preuzela tetka. I pored gubitka roditelja, njih dvije su se ipak izborile i postigle velike stvari, koje su tek danas vidljive.
“Često koristim svoj lični primjer da potaknem nekoga na razmišljanje… Ako sam ja mogla da se izborim bez pomoći roditelja, onda može svako drugi ko ih ima. Treba puno truda i zalaganja” – kaže Murisa.
Pored obaveza koje ima u organizaciji, Murisa radi i u Caritasu u Sarajevu. Uskoro očekuje i dugoročniji ugovor. Studira i radi. Uspijeva nekako da uskladi obaveze, ali prema sopstvenom priznanju, fakultet malo zaostaje zbog obaveza, ali ne puno. Ona je u potpunosti samostalna, predana je svom radu i mladi je prepoznaju kao uzor.
Njen angažman nije prepoznatljiv samo u krugovima koji se bave romskom problematikom. Murisa je prava aktivistkinja i njena misija nisu samo Romi, već svi mladi u BiH. Kako nam je rekla, uskoro će otputovati u Libanon, zajedno sa još 20 mladih iz BiH. Tamo će biti organizovan Multietnički kamp, gdje će se govoriti o problemima mladih iz mnogih drugih zemalja.
Važno je boriti se za sebe
Murisa je inače neko ko se ne libi da otvoreno govori o problemima. Ona otvoreno kritikuje zajednicu iz koje dolazi. Smatra da izvor problema kod Roma nije samo odnos države i društva prema njima, već su i sami Romi dobrim djelom odgovorni.
“Diskriminacija prema Romima postoji u svim segmentima i to nije upitno. Međutim, Romi se često “izvlače” na diskriminaciju ili unapred sebi odrede mjesto samo zato što su Romi. Oni će prije čekati socijalnu pomoć, ili doplatak, umjesto da ustanu i urade nešto sa sobom” – govori Murisa.
Govoreći o sebi, kaže da u školi nikada nije imala problem sa diskriminacijom. Smatra da nikada nikome nije davala povod da bude diskriminisana.
“Romi teško žive, ali situacija je podjednako teška za sve ljude generalno. Treba promijeniti njihov mentalitet. Na tome treba raditi i ličnim primjerima im pokazati da ne osuđuju sami sebe. Da se ne dešava da unaprijed sami sebi ne pruže šansu samo zato što su Romi” – kaže ona.
Takav stav je izgrađen dugogodišnjom diskriminacijom i zapostavljanjem ovog problema. Murisa i njena generacija upravo rade na rušenju nekih starih stavova i izgradnji novih i sve uz lični primjer.
“Voljela bih da prostorije ove organizacije više služe za ono što je meni poslužila, a manje za pisanje zahtjeva, ili molbi za jednokratnu pomoć” – poručila je Murisa.
Murisa ne govori romski jezik. Kaže da je to njen veliki nedostatak, ali se trudi da ga nauči. Neznanje jezika smatra velikim nedostatkom, jer to je dio identiteta i ne treba ga zapostavljati. Treba negovati tradiciju, čuvati identitet, ali se treba i obrazovati, uključivati se u sve društvene tokove i stalno biti u društvu sa različitim ljudima, mišljenja je ova mlada aktivistkinja iz Visokog.
“Nema osobe koja nema priliku. Svako ima priliku. I nije stvar da neko ne može, nego neće” – rekla je Murisa na kraju razgovora.
(Visokoin.com / Diskriminacija.ba)
